Hans Leip „Gusarski dnevnik“


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Hans Leip „Gusarski dnevnik“

Hans Leip (1893-1983) je bio njemački pisac i dramaturg, ali je uglavnom poznat kao autor teksta pjesme Lili Marleen koja je postala svjetski hit tokom Drugog svjetskog rata. Može se na internetu pronaći izvedba te pjesme od strane Marlene Dietrich. Također, on je autor knjige „Gusarski dnevnik“ u kojoj je kroz različita poglavlja prikazao prošlost gusarstva, ne samo na europskom tlu, već i na tlu svijeta. Knjiga je bazirana na istraživanjima i na historijskim izvorima, a prati je humoristični ton cinizma koji se suprostavlja navici ljudi da gusare romantizira u potpunosti ignorišući mnoga njihova zlodjela, od krađa i pljački do silovanja i ubistava. U knjizi se nalazi i poglavlje imena Gusarska ispovijed u kojem je govor o jednom gusaru koji je harao Jadranom, a o kakvom je gusaru riječ, možete pročitati dalje u tekstu:

Godine 1651.

Annie Francé-Harrar, doktor medicine i prirodnih nauka, koja je u svojoj specijalnosti, biologiji tla, stekla svjetsku slavu, imala je sreću da iz Dalmacije uzme još nešto drugo osim kulture bakterija i probe humusa. U jednoj olovnoj čahuri ona je našla dobro očuvane zabilješke jednoga pokojnika koji se pobjegavši iz samostana u Dubrovniku dugo bavio gusarstvom a svoju je dušu povrh toga opteretio i ubojstvom rođene sestre, koju je bio prisilio na rodoskrvnuće.


Nekoliko najznačajnijih mjesta iz opsežnog tog dokumenta u prijevodu spomenute liječnice glasi: >>Pater peccavi, ja, prokleti grešnik Dragutin Anirović, kojega s nepravom nazivaju fra Serafino, započinjem ovdje jezovitu i mučnu priču moga života… Đavao Asmodi dugo me je vremena obasipao srećom, i sve mi je polazilo za rukom. Dvije sam noći jedrio i konačno prispio u Ulcinj. Ondje je jedan mletački plemić zapovijedao gusarima i prodavao njihov plijen, a osobito robove. Bilo je tu crnaca, Grka i muslimana, a jednom u godini dolazili bi i trgovci iz Sirije, Židovi šiljatih brada, a osim njih i ljudi s Krete i iz Egipta, koji su tražili robu za velike tržnice robova u Akkonu, Livornu i na Malti… Godinu za godinom slušao sam jadikovke, zavijanje i ganutljivo cviljenje robova, koji su utovarivali i istovarivali, osobito onda kad bi bili uhvaćeni brodovi ili kad bi ih pomoću obalne vatre namamili na grebene, kako bi se domogli ljudi i tereta, te su dopuštali da se oni razbiju… Moj posao bio je pisanje trgovačkih pisama. 9 srebrnih perpera za muškarce, 10 ili 11 srebrnih perpera ili 25 koza za ženu ili djevojku… I naučio sam prepoznavati vrijednost ljudske robe te sam na prvi pogled znao razlikovati i procijeniti Grkinju, Maurku, Albanku ili Osmanlijku… Ali meni se prohtjelo da i sam posjedujem brigantinu. Pa kad je jednom prilikom jedna od posada nabola na jarbol svog kapetana zbog nepravična postupka, nisam dugo krzmao, već sam potajno otišao na brod i izjavio slugama za jedrima da sam ja novi kapetan, a da će onaj tko ne bi slušao, to platiti životom. A budući da sam i najvišeg nadvisio barem za glavu, svi su mi prisegli odanost. Ja sam im opet obećao, kako jeftino, određen udio u plijenu…

d tada sam živio gusarskim životom, i to mi je bilo od srca drago… Kad god bih se nakon neke vožnje sa plijenom vraćao u moju kuću u Ulcinj, ja bih donosio rijetke i osobite stvari, drago kamenje, nakit, skupocjene velove, baršunske kapute, zlatom izvezene cipele i škrinje pune novaca. Naravno, i robovsko meso, crno i bijelo; jer vrag je bio blagoslovio moj posao.

Ne mogu reći kolikim sam ljudima za svih tih godina oteo život. Ubijanje i klanje postalo mi je navikom, te više nisam brojio. Prozvali su me Sajtan el Vjetar. To znači: đavao vjetra… Najviše sam pljačkao brodove Dubrovinka, iako sam ga nazivao svojim rodnim mjestom. Ali na Levantu i još istočnije cijenili su njihovu robu. U posadi je osima toga uvijek bilo mnogo dobro građnih mladih muškaraca, koji su donosili dobru otkupninu ili su ih pak tražile mletačke galije. Jedno sam se vrijeme bio združio i s gusarima sa Rodosa te sam se odatle snabdio lančanom košuljom finom i čeličnom, tankom, rastezljivom kao da je od svile, a uz to i jakom, pa ni strijela ni metak nisu našli puta do mog srca. U jednom desetljeću prisvojio sam pola tuceta brodova s dva i tri jarbola i dobro sam ispaljivao, omotane vunom, natopljene paklinom, proganjanima u napeta jedra. Snabdio sam se i puškama i pištoljima iz Njemačke; sabljama iz Damaska, florentinskim stiletima, tatarskim lukovima i strijelama, a sve stvari bijahu odande gdje su se najbolje mogle dobiti… Nitko nije sumnao da sam musliman, jer sam onima u Bejrut često slao darove, srebrno posuđe, brokate, bačve s voskom, mirodijama ili sir od dunja ukuhan u šećeru, što ga vole žene u haremima…

Bio sam u trideset i petoj godini života kad mi je đavao Asmodi prvi put okrenuo leđa, te ne samo da sam izgubio ženu i sinove već i glavni brod, brigantinu „Vjetar“. Uskoro zatim i sve druge osim jednoga koji nije bio baš najbolji. Bilo je prošlo vrijeme kad sam gonio brodove kao tuna srdele. A sada smo bili lovljeni mi sami, i često nismo imali dovoljno ni za jelo…<< Prigodom jednog zdvojnog napada na jednu galijunku, koja je bogato natovarena dolazila iz Ancone, gusar Anirović izgubio je sve ljude. Međutim, njemu je uspjelo da se sakrije u jednu komoru, ubije putnika, nekog redovnika, i stane na njegovo mjesto. Od tada je živio kao pustinjak, brat Serafino, njegovao bolesnike, te ga se smatralo svecem. Ali mučen savješću, jednoga se dana ispovjedio opatu samostana Congregation melitenais u Dubrovniku. Opat je čudaku naložio da kao jedino djelo pokore popiše sva svoja nedjela, a nakon smrti tog čovjeka koji je ispitao svoju savjest, on je dodao: >> Rečeni olovni sanduk u kojemu je povijest njegova zatvorio sam mojim pečatom Ordo melitense i stavio u posvećenu pećinsku grobnicu do lijesa… Dne 15. Siječnja MDCLI (1651). Opat Geronimo di Parteras.<<


Hans Leip, Gusarski dnevnik, Zora, Zagreb, 1969.
Za Dunjalučar priredio: Luka Bošković
Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Luka Bošković je rođen 1997. godine u Sarajevu gdje je završio Treću gimnaziju. Studira dvopredmetno komparativnu književnost i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je i predsjednik Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta od 2019. godine. Njegove pjesme su izašle u međunarodnoj zbirci  mladih autora Perom ispisujem dušu 3 u izdanju Kulture Snova, Zagreb i u almanahu Planeta poezije, Sarajevo. Dopisnik je web magazina Dunjalučara gdje povremeno objavljuje poglavlja romana Tanat, eseje i priče, kao i dopisnik online magazina Fenomenalno gdje objavljuje kratke tekstove o dijelovima i ljudima iz prošlosti . Objavljuje poeziju na svojoj FB stranici Lux Nocis-poezija i do sada ima napisanih i na FB stranici objavljenih preko 200 pjesama. Član je Mense BiH.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! ❤