Miraz
Od majke sam trpnju dobila u naslijeđe.
Vezala mi ju je kao đerdan oko vrata
čim sam progovorila.
Obavezala me da ga čuvam,
da ga nipošto ne skidam,
jer i ja taj đerdan svojoj kćeri moram predati.
I moja je majka od svoje trpnju naslijedila.
S koljena na koljeno to blago naše,
od suhog zlata dragocjenije,
ženska loza vjerno prenosi.
Po tom će me đerdanu i muž budući poznati.
Posadit će me u zapećak, pritegnut’ mi đerdan
i bit ću njemu, kršnom majčinom junaku,
smjerna, poslušna i, kao što su me učili –
nevidljiva kao sjena.
Hipokrit
On je ugledna ličnost,
cijenjen u visokom društvu.
Danju se busa u prsa patriotizmom,
a noću šalje poruke mladim djevojkama
u kojima veliča njihovu ljepotu i skladnost tijela,
zove ih na plaćena putovanja,
hvali njihovu darovitost,
nudi finansijsku pomoć
za promicanje njihovih talenata.
Kad namami neku žrtvu u svoju zamku
pohotnim pogledima plazi po njoj,
obećava joj kako će istaći njene talente
u uglednim krugovima društva.
Elita ove zemlje, crème de la crème,
tapše ga po ramenu, okiva u zvijezde,
zove na prijeme, manifestacije…
On nosi mač pravednika
i njime siječe sitnu buraniju.
A djevojke, mlade djevojke,
noću liju suze u sehare naslijeđene od majki
dok noktima grebu pohotu
sa svojih skladnih tijela.
A onda u zoru, u tamnim kutovima svojih misli
maštaju kako sijeku njegovo staro tijelo
njegovim mačem
na paramparčad.
Pripreme za počinak
Ustala je ranom zorom,
popila kahvu i otišla na sprat.
Dugo je tepih ribala,
ribala,
ribala.
Potom je na tepih stavila ćemliju
i mokrom je krpom prebrisala.
Sišla je sa sprata,
poljubila usnule kćeri u obraze,
nježno da im san ne poremeti.
Nahranila mačku, pomuzla kravu.
S mlijekom i dušu kroz sitku procijedila.
Potom se popela na ćemliju,
pomjerila je nogom,
malo se trzala,
trzala,
trzala.
I izdahnula.
Kad ju je on vidio, samo je rekao:
„jedna usta manje“
i otišao u seosku kafanu.
Kćeri su joj nježno skinule omču s vrata,
smotale tepih,
vratile ćemliju u kuhinju iza vrata,
tamo gdje im je mati uvijek na njoj sjedila.
Dok su je u hladnu zemlju spuštali
i predavali rahmet njenoj izmučenoj duši,
jezici su između se šaptali
kako će se Bijela sad prvi put rahat naspavati.
On je sve posmatrao s prozora kafane.
Sutradan su ga našli u jarku.
Grlio je dvolitru onako kako nju
nikad nije grlio.
Bilješka o autorici:
Fatima Hamzić, rođena je 11.01.1997. godine u Tuzli, gdje je završila srednju školu Behram-begovu medresu, a potom diplomirala na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli, na odsijeku za Hemijsko inženjerstvo i tehnologije. Živi u Tesliću. Njena prva zbirka poezije Kosmos duše objavljena je 2019. godine u izdanju Izdavačke kuće Bosanska riječ iz Tuzle. Poezija joj je zastupljena u raznim zbornicima širom regiona, na internet portalima i u časopisima.
Dunjalučar 