Konstantin Kavafi: Najoriginalniji i najutjecajniji grčki pjesnik XX stoljeća
Konstantin Kavafi nije bio svjedokom svog punog literarnog uspjeha u domovini Grčkoj. Taj je uspjeh uslijedio tek nakon prvog objavljivanja njegovih izabranih pjesama 1935, dvije godine poslije njegove smrti. Edmund Keeley, poznati Kavafijev engleski prevodilac i kritičar, navodi razloge zbog kojih je Kavafijeva poezija morala čekati toliko vremena da bi zauzela ono mjesto u grčkoj poeziji XX stoljeća koje joj nesumnjivo pripada: Izgleda vjerovatno da je njegova važnost prolazila neprepoznata, prije njegove smrti, iz onih istih razloga koji će ga poslije ustoličiti kao možda najoriginalnijeg i najutjecajnijeg grčkog pjesnika ovog stoljeća.
To su: njegova beskompromisna odbojnost, u zrelim godinama, prema onoj vrsti retorike koja je u to vrijeme bila dominantna među savremenim pjesnicima u domovini Grčkoj; njegova gotovo prozna umjerenost u upotrebi slika i metafora; njegovo stalno prizivanje govomih ritmova i kolokvijalizama; njegov iskreni i avangardni tretman homoseksualnih tema; njegova restauracija epigramatskih i dramatskih modela koji su još od helenističkih vremena bili u stanju uspavanosti; njegov često ezoterični ali izvanredno živi osjećaj za povijest; njegova odanost helenizmu, udružena s krajnjim cinizmom prema politici; njegov estetički perfekcionizam; njegovo stvaranje bogatog, jedinstvenog mitskog svijeta, tokom njegovih zrelih godina.
Ovome bi možda trebalo dodati i Kavafijev originalni i osobeni tretman grčkog jezika koji se kretao izmedu dvije različite pozicije njegove književne upotrebe, izmedu demotskog i purističkog grčkog. I to bi uglavnom bile i one osnovne karakteristike Kavafijeva pjesništva. Svakako, nije uputno takvu jednu poeziju svoditi, s nekoliko kritičkih oznaka, na njene “osnovne karakteristike”, ali za ovu priliku ne ostaje nam ništa drugo nego da te karakteristike u najkraćim crtama iznesemo ili tek pomenemo. Ustanovljavajući osnovnu, i najizraženiju osobinu Kavafijeva pjevanja, neporecivi estetski dojam koji nam se u susretu s njim svaki put jednako nameće, sintagmom jedinstveni ton glasa, engleski pjesnik Wystan Hugh Auden kaže da kritičar ovdje nema šta da doda ili oduzme i da kritika tu može praviti samo poredenja.
I odista iščitavajući mnogobrojnu kritičku literaturu o Konstantinu Kavafiju zaključio sam da su se gotovo svi kritičari ograničavali tek na konstataciju, opis i poredenje. Svi su unaprijed – bilo da je riječ o univerzitetskoj, književno-historijskoj kritici ili kritici koju su pisali pjesnici i romansijeri – pristali da ostanu u sjeni djela o kojem pišu. Ili, to ih je djelo prinudilo da ostanu takvim, odredilo im je granice. Mislim da bi u tim okvirima trebalo napisati i ovaj predgovor. Esejističko problematiziranje za ovaj put ne bi bilo prikladno. Ovo ipak ostaje samo uvodom u jednu izuzetnu poeziju. (…)
Izvor: Konstantin Kavafis – izbor iz poezije, priredio Slobodan Blagojević.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 