Feriduddin Attar: Govor ptica

Simurgh

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Feriduddin Attar: Govor ptica

Govor Ptica, Mantik-ut-Tair, Feriduddina Muhammeda Attara, zasigurno predstavlja jedno od najvećih djela perzijske književnosti i jedno od najvećih sufijskih dijela uopšte. Pisano je u formi mesnevije, a neki kažu da je po njenom uzoru nastala i Mesnevija Dželaludina Rumija, kapitalno djelo klasičnog sufizma.

Govor Ptica potanko opisuje sve mekame i sva stanja salika, duhovnog putnika, na njegovom putu do istine. Kao što nam je poznato, svih sedam mekama spomenuto je u Kur'anu. To su emara, komandujuća, požudna duša, duša sklona zlu; levama, pokajnička duša, duša koja sebe kori; mulhima, nadahnuta duša; mutmeina, smirena duša; radija, duša zadovoljna Allahom; merdija, duša s kojom je Allah zadovoljan; safija, pročišćena, čista duša.

Najveći dio knjige govori o emari, dakle požudnoj duši, koja traži izgovore da izbjegne pokajanje i put ka istini. Potom su u sedam dolina skriveni svi ostali mekami. To su dolina traganja, dolina ljubavi, dolina razumijevanja tajni, dolina nevezanosti i smirenja, dolina jedinstva, dolina čuđenja i dolina siromaštva i nestajanja. Osobenost ove knjige je u tome što su najdublje istine i mudrosti sakupile stavljenje u kljunove ptica. Njena fabula je u sljedećem: Ptice su se sakupile u nastojanju da nađu sebi vladara, jer kako knjiga kaže: Bez vladara nema reda i svim narodima svijeta neki vladar treba. Dakle na tom skupu se pojavljuju sve ptice, a njihov predvodnik je pupavac, hudhud. Pored pupavca tu se pojavljuju i zeba, papagaj, jarebica, soko, prepelica, slavuj, paun, fazan, golub, grlica, jastreb itd.


Nakon što su se ptice sakupile, pupavac otvara skup govorom o Simurgu, uzvišenom Gospodaru ptica, koji živi negdje iza kafskih planina. Dakle, on govori pticama o neophodnosti da se traži vladar, jer bez njega nema ni mira ni pravde ni istine itd. Uglavnom, on govori o tome da je neophodno krenuti na put spoznaje, jer život prolazi, a nama još uvijek ostaju skrivena i temeljna pitanja kao što su: ko smo mi? Odakle smo došli? Kuda idemo? On nadahnuto govori o Simurgu, koji simbolizuje Uzvišenog Allaha. On govori o Njegovoj ljepoti, mudrosti, moći, te da nema drugog smisla u ovome životu sem da se krene na taj Put potrage za Vječnim Bićem koje je vrelo svih tajni, ljepote i smiraja.

Nakon ovoga govora, sve ptice se u trenutačnom nadahnuću odlučuju krenuti na taj Put, što nam govori o tome da svaki čovjek, ponaosob, u svojim prsima krije žudnju za istinom. Međutim, odmah poslije toga, u skladu sa uprljanošću ili čistoćom svoje duše, čovjek se ne odaziva ili odaziva na ovaj poziv koji stoji kao otvorena kapija vječnosti od samoga praiskona.

Dakle, ubrzo nakon što su ushićeno pristale na taj Put, ptice, jedna po jedna, iznalaze izgovore da odustanu od Puta. Ti izgovori i sumnje traju od trećeg do trideset i devetog poglavlja ove knjige. U tim poglavljima su suptilno opisani svi stupnjevi emare, požudne duše, od onih najgrubljih pa do najprefinjenijih i najlukavijih spletki požudne, sebične, samožive, nesvjesne duše.

Pupavac majstorski odgovara na sve njihove izgovore, potkrepljujući svoje odgovore raznim pričama koje je Šejh Attar pokupio na svojim mnogogodišnjim putovanjima. Nakon svih tih turbulencija, nijekanja i ubjeđivanja, snagom spoznaje i vjere, ptice konačno krenu na to putovanje. One stižu pred sedam dolina Puta i tu se Pupavac opet pokazuje kao besprijekoran vođa i poznavalac Puta i vodi ih uspješno sve do sedme doline, doline duhovnog siromaštva i nestajanja u Allahu – fena-fi-Allah.

Uistinu, u ovoj knjizi se može pronaći sve što je potrebno duhovnom putniku, ipak ne smijemo zaboraviti da ona, sama po sebi, ne može biti vodič, niti se može potpuno razumijeti bez učitelja koji je prešao sve postaje Puta. Ona može poslužiti kao inspiracija i nadahnuće da se krena duhovnim Putem, te da se potraži čovjek, duhovni prijatelj, koji nas može povesti i pokazati nam tajne tog Puta. Na ovaj Put ka Sebi, Allah upućuje koga hoće, mnoge su tajne u tom skrivene. Najljepši i najlakši Put, o kojem su sufije mnogo govorili i pisali, je Put koji se otvara u ljubavi između učitelja, šejha, evlije, duhovno potpune osobe, i učenika, murida, onog koji traži, koji čezne, koji je željan istine. Na takvu vezu ljubavi i povjerenja, Allah Uzvišeni spušta svoju milost i blagoslov i otkriva im svoje tajne. Tako se i završava ovaj kitabu kojem se sultan i njegov rob povlače u tajne odaje i tamo, daleko od očiju neupućenih, dolaze do najuzvišenije suštine.

Ova knjiga je stoga prevazišla prostor i vrijeme u kojem je nastala, jer govori o vječnoj problematici ljudskoga života. Ona je svježa i aktuelna danas kao i prije hiljadu godina. Teško je opisati nadahnuće i zanos koji osjeća svaki onaj koji uroni u njeno iščitavanje, kažem iščitavanje, jer ni ova, kao ni mnoge druge tesavvuvske knjige, ne mogu biti pročitane. One se stalno čitaju i iščitavaju poput Uzvišenog Kur'ana koji je u svakom smislu bez premca. Njihova specifičnost je upravo u tome što nam približavaju kur'anske tajne i na nama razumljiv način govore o onome što je skriveno u Kur'ani Kerimu.

Danas, kada je svijet suočen sa razarajućim uticajem ispraznih i lažnih vrijednosti koje polahko ali sigurno osvajaju ovaj svijet, ovakvo djelo je zasigurno dašak svježine i ljepote u zatrovanom i ružnom ambijentu svijeta koji postepeno pada pod uticaj sveobuhvatnog nihilizma. Moje iskrene nade su da će poneka duša, snagom bezvremenih, vječnih vrijednosti o kojima nam govori Šejh Attar, uspjeti da se izdigne iz mora zaborava i propasti, te vinuti se ovim Putem koji je jedina opcija, jedina Staza ostavljena svakom čovjeku, u svim vremenima. Ne razumijem da se ijedna svjesna osoba može oglušiti o ovaj Put koji je vodi do njene Biti, do neuporedive ekstaze koju nosi blizina Stvoritelja, do Vrtova vječnog blaženstva. Čudno je to što Put i dalje ostaje posut uvehlim lišćem dok ogromna masa čovječanstva srlja u propast. Međutim, onaj koji zaviri u stranice ove knjige naći će odgovore i na takva pitanja.


Izvor: Feriduddin Muhammed Attar, Govor ptica, Ahmed Ananda (predgovor).
Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤