Izbor iz poezije: Robert Frost

Robert Lee Frost (1874-1963) je američki pjesnik čija se poezija već za njegova života smatrala klasičnom. U zatvorenu formu svoje pjesme unosi svakodnevni govor i pučku filozofiju. Usavršava formalnu stranu stiha, tako da se njegova poezija čita glatko, profinjena je, zvučna, neposredna i životna. Neprestano je stajao po strani svakog literarnog pravca ili škole.


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Canis Major

Taj veliki Nadpas
Sa zvijezdom u oku,
Nebesko to zvijere
S istoka u skoku,

Plešući uspravno
Na zapad se kreće,
I leći ni jednom
Odmorit se neće.

Siromah sam podpas,
Al noćas ja kanim
Lajati sa Nadpsom,
Što galami u tami.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Plam i led

Po nekim,
kraj je svijeta plam,
Po drugim led;
Koliko želje kušo sam,
Ja držim s onima za plam.
Al dvaput red da bude mrijet,
Dovoljno, držim, o mržnji znam, Da kažem: da se skonča svijet Dobar je led
I dostatan.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Put kojim ne krenuh

Dvije staze tu u žutu šumu skreću,
I žaleć, što objema ići neću, Jer jedan putnik sam, ja dugo stajah,
Promatrajući jednu sve do kraja,
Gdje trave je obrastaju i spleću;

Tad drugom, isto takozgodnom, krenem,
Jer možda ima na me veće pravo,
Neutabana i obrasla travom; Premda su obje bile prolaženjem
Zapravo podjednako izgažene,

I obje toga jutra ležale su
U lišću nepocrnjelom od nogu. Još jedan dan se držah prve staze!
Al znajuć kako ceste beskrajne su,
Posumnjah da'l se ikad vratit mogu.

Jednom ću o tome pričati s tugom
Kad vrijeme bude prošlo dugo, dugo:
Dvije staze k šumi išle su, a ja – Ja pođoh manje iskušanom, drugom:
Odatle došla razlika je sva.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Breze

Kad vidim breze da se njišu lijevo desno
Preko crta ravnijih i tamnijih stabala,
Misliti volim da ih neki dječak svija.
Al ne svine ih zauvijek savijanje,
Već leden vjetar. Često ste ih vidjeli
U suncu zimskog jutra, nakon kiše,
Krcate ledom. Zveckaju na povjetarcu,
Što u šarenilo ih preobražava, Dok pršti i pucketa kora njine gledji.
Toplina sunca uskoro ih nagna Da prospu školjke kristalne sa lisća

Što s praskom padaju po snježnojkori
Tolike hrpe polomljenog stakla Da misliš: kupola se neba obrušila.
K uveloj paprati ih teret leda vuče,
Al ih ne lomi; premda dugo svinute
Toliko nisko – ne podižu se vile. U šumi, godinama poslije, vidiš debla
U lukovima, kako po tlu vuku lišće.
Ko djevojke na rukama i koljenima
Što ispred sebe bace kosu preko glave
Na suncu da je suše.
Ali htjedoh reči,
Još prije neg se Istina umiješala u to
Sa stvarnim riječima o ledenome vjetru,
Da ja bih rađe da ih neki dječak svija,
Koji u šumu navraća po svoje krave
Dječak što, dalek gradu, ne zna nogomet,
Što jedina mu igra, ljeti ili zimi, Koju sam pronađe i sam koju igra
Jedno po jedno ukroti očeva stabla,
Priklanjajuć ih, stalno jašući na njima
Svu krutost dok im nije oduzeo Dok niuu omlohavila, dok nije bilo
Nijednog stabla vilše kojeg bi pokorio,
Naučio je sve, sve što se može O tom da ne poleti odveć rano
I tako sobom ne povućee stablo
Sasvim do zemlje. Čuvo je ravnotežu
Do vrha krošnje verući se uvijek
Sa onom patnjom, kojom nalijevamo
Cašu do ruba, i čak iznad ruba. Tad bi se bacio, pruživ noge naprijed,
Sa šuštanjem se spuštajuć do zemlje.
Tako i ja bijah jednom svijač breza.
I tako sanjam da opet jednom budem
I To kad sam umoran od mnogih misli
I život odveć Lici na besputnu šumu
Gdje lice žari dodir paučine
Kroz koju ideš. Gdje ti oko suzi
Grančicom nekom usput ošinuto.
Htio bih otići sa zemlje tek za kratko,
A tad se vratiti i počet ispočetka.
Nek nijedna sudbina ne shvati me krivo
I napol ispuni mi želju – nek me ne odvede
Bez povratka. Pravo mjesto ljubavi je zemlja.
Ja ne znam gdje bi moglo biti bolje.
Htio bih otići penjuć se na brezu
Uz crne grane snježno-bijelog debla,
Tek prema nebu, dok stablo ne izdrži više
Pa prigne krošnju, na zemlju me spusti.
I odlazak i povratak bi takav bio dobar.
Ima i gorih stvari nego bit svijač breza.

Prijevod: Antun Šoljan i Ivan Slamnig
Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤