Israil
Noću gledam, budan snujem džade tvoje krivudave
Tvrđave od svetog kama, listove od stabla nara
Naranče što neko prosu po stubama Jafe stare
Vidim sjene, čujem miruh od šofara i munare
Srebrom vezen Aviv, Hebron, srca starih vel'ke želje
Svakog svijetom rasejanog, navijek lutajućeg Žida
Da se skrasi Tvorcu blizak pokraj svoga svetog Zida
Da okusi slatku riječ i toplinu i milinu slobode velje
Vidim tvoje maslinjake oko jasli nazaretskih
Ješuinih sandala zveket težak i golemi
Hodi on sad polagahno kroz grad sveti i tlačeni
I Mustafu kako sl'jeće iz daljina pustinjskih
Zagrni se zemljo mila u plavičast stari talet
Veži teflin oko sebe, budi svakom snoviđenje
Dok u zemlji lave ima, i na njoj planina
Dok se mora talasaju i rijeke sa njima
Ti ćeš biti nada, ljubav, ti ćeš biti otkrovenje
Tebi teče Bož'ja svjetlost, sa visina pada iskra
Tebi hita naša želja, naša volja, naša pamet.
Bilješka o autoru:
Damir Bešlija, rođen je u Beogradu 1997. godine. Rano djetinjstvo provodi u Goraždu, a srednju školu i fakultet engleskog jezika i književnosti završava u Sarajevu. Primarno se zanima za jezikoslovne discipline, prevodi sa engleskog i turskog te piše poeziju i književne osvrte.
Dunjalučar 