Srednjovjekovni problem univerzalija
U ovom radu autor teksta prikazuje kratki prikaz srednjovjekovnog (skolastičkog) problema univerzalija ili općih pojmova. Srednjovjekovni period filozofije bavio se (većinskim) pitanjima vezanim za Boga; odnosom filozofije i religije, te dokazivanjem dogmi. No to nije bilo jedino pitanje koje se ticalo tog vremena. Skolastički period u filozofiji se ticao opićih pojmova i njihove postojanosti. Postoje li oni nezavisno od materijalnog predmeta, i na koji način? Ovo pitanje vuče korijen od antičkog perioda. Sokrat je govorio o zadatku znanosti da prosmatra svijet u pojmovima. Kako se odnose opći pojmovi prema realnosti, ako se svijet posmatra kroz njih? Platonovo učenje o idejnom i materijalnom svijetu jasno razgraničava pravi svijet (svijet ideja) te materijalni koji je odraz ovog prvog. Svi pojmovi (ideje) borave u svijetu ideja, i njih možemo vidjeti s pomoću našeg (raz)uma.
Platonov nauk o idejama, i Aristotelova logika su prozašli iz ovog pitanje koje se odnosi na pojmove i predmete. Neoplatoničar Porfirije je postavio pitanje odnosa između pojmova i realnosti. Postoje li pojmovi realno ili ne? No na njih nije dao odgovor. Predmet istraživanja pojmova i njihove realnosti je tek dobio formu u srednjovjekovnoj filozofiji. Da li rodovi i vrste postoje realno, ili su samo u našem (raz)umu? Ukoliko postoje, da li je njihova postojanost tjelesna ili ne? Da li su zavisni od predmeta; borave li u predmetu ? Postojala su dva pravca u skolastici koja su dala odgovor na ova pitanja: realizam i nominalizam. Negdje se navodi i treći pravac konceptualizam odnosno sermiotizam kao zaseban ogranak nasuprot ova dva pravca koji nastoji pomiriti učenje realizma i nominalizma; dok određeni autori smatraju da je konceptualizam umjereni nominalizam. Realizam zastupa učenje postojanosti pojmova nezavisno od samih predmeta; te njihova postojanost je jednaka predmetima iz stvarnosti. Anselm Kanterberijski i Vilim od Šompoa bili su zastupnici ekstremnog realizma.
Postojanost općih pojmova je nezavisna od predmeta i njihove postojanosti. Opći pojmovi su postojali prije stvari u Božjem umu. Učenje o pojmovima koji predhode prije svega postojanog u materijalnom svijetu je zastupao u svojoj filozofiji sv.Augustin Aurelije; Bog je stvorio sve stvari gdje su ideje tih stvari prvobitno bile u Njegovom umu. Anselm je dao ontološki dokaz o postojanju Boga; gdje kaže ako zamislimo najsavršenije biće, to je onda Bog. Kritika upućena Anselmu i njegovom dokazu jeste ako zamislimo zlatni otok, to ne mora značiti da taj zlatni otok postoji i da ga možemo pronaći. Umjereni realizam zastupa učenje o postojanosti pojmova prije stvari, u stvari, i poslije stvari. Duns Scotus kaže da pjmovi postoje prije stvari u Božjem umu, pa zatim u stvari, te u našem umu (poslije stvari) i tu poprimaju formu općeg. Njegovo učenje je nastavio i sv. Toma Akvinski; ali zastupa i aristotolevo mišljenje kako opći pojmovi ne postoje izvan duše, ali ih intelekt razumije. Odnosno, intelekt razumijevajući opće pojmove razumije i stvari koje su izvan duše. Kako neke stvari mogu biti svjetlije, tamnije, gušće; tako nešto može biti realnije od drugog. Najrealnije biće je Bog, sve ostalo je manje realno u odnosu na njega.
Ovakav odnos između realnijih i manje realnijih pojmova možemo pronaći i u panteizmu, pa i u učenju o Božjoj emanaciji. Bog je najrealnije biće, dok sva stala bića koja jesu su manje realna u osnosu na njega. Kod Johanes Scotusa Eriugene ideje su uzrokovane od strane Boga, te je to druga stvorena priroda koja stvara. Drugi pravac pod imenom nominalizam, odbacivao je postojanost općih pojmova kao samostalnu supstancijalnost sa materijalnim predmetima. O nominalizmu saznajemo (većinski) preko kritika koje su im upućivane od strane realista; jer je većina njihovih djela spaljeno. Ekstremni nominalizam, kojeg je zastupao Roscelin, uči o nepostojanosti općih sudova; te da su oni samo (izgovoreni) zvuk. Opće ne postoji, postoji samo pojedinačno – ovim sudom opet se izriče opće. U nastojanju da negira opće sudove, Roscelin izjavljuje opće. Njegovo slabo poznavanje Aristotelovih logičkih spisa jeste rezultat pojave nominalističkog pravca; no sam Aristotel nije negirao postojanje ideja.
Za Boetija, umjerenog nominalistu, ne može postojati opće prije pojedinačnog. Prvo je pojedinačno, a zatim se to imenuje zajedničkim imenom, tako onda nastaje opće. William Ockham detaljno izlaže svoje nominalističko učenje; te kaže da opći sudovi nisu zvuk nego samo fantazija koja postoji u našem intelektu. Ako postoji predmet koji je odraz iz svijeta ideja u materijalnom svijetu, onda bi trebala postojati ideja ideje koja je uzrok tog materijalnog, i tako ideja ideje koja ubuhvata sve. Tako bi išli u beskonačnost traženja te prve ideje. Ovo je Ockhamova kritika Platonovog učenja o idejama i njegovom svijetu ideja u kome borave vječne ideje i gdje su svi materijalni predmeti samo sjena tih vječnih ideja. Treći pravac koji je nastojao pomiriti učenje nominalizma i realizma se zove konceptualizam, ili sermonizam. Abelar kaže da postoji opće( pojmovna izreka ili sam pojam) i pojedinačno. Pojedinačno postoji realno, ali značenje sadržaja je u intelektu o predmetu subjektivnog iskaza o njemu. Do općeg pojma dolazimo misaonim procesom odavajanja bitnog od nebitnog u nizu mnogih pojedinačnosti u nekoj vrsti.
Opći sadržaj označava zajedničke osobine koje izraćava subjekt u spoznaji objekta. Univerzalno u prirodi ne postoji kao numerički ili supstancijalni identitet, već kao određena raznovrsnost, tek da shvatanje ljudskog mišljenja postanje jedinstven pojam; kojeg omogućava izreka. Tijekom dalje povijesti ovi pravci su utjecali na razvoj dva novovjekovna (glavna) pravca; emprizam i racionalizam, koji su se bavili o urođenosti ideja u ljudskom razumu. S jedne strane možemo reći da je nominalizam najviše utjecao na razvoj empirizma, dok realizam na učenje racionalizma. Naravno ne može se reći kako je samo jedan od tih pravaca proistekao iz nominalizma ili realizma; ali primjetimo glavne povezice između određenih filozofija koje su došle posle skolastičkog prerioda filozofije.
Autor: Sanel Delić
Upute na tekst:
Boško Telebaković; Srednjovjekovna filozofija.
Bertrand Rasel; Istorija zapadne filozofije.
Branko Bošnjak; Filozofija od Aristotela do Renesanse i odabrani tekstovi filozofa.
Vilhem Vindelband; Istorija filozofije.
Bilješka o autoru:
Sanel Delić, rođen 1993. godine, živi u Brčkom gdje je završio srednju školu Gimnazija Vaso Pelagić – opći smjer. Nakon mature upisuje Filozofski fakultet u Tuzli odsjek filozofija-sociologija. Odbranu diplomskog studija brani na temu Božiji atributi: jedinstvenosti, trojedinosti i imanencije iz predmeta Srednjovjekovna filozofija. Učestvovao je u simpozijumima na Filozoskom faklutetu na temu svojih radova: Descartesova filozofija cogita ; Ničeova estetika i etika; i na knjigu Šta je etika od prof. Arne Johan Vetlesena.
Dunjalučar 