Izbor iz trubadurske poezije


Trubadurska poezija (od 1100. do1200. godine, Provansalska književnost)

Sa novim vremenom slatkoće

~Le Comte de Peitieus

Sa novim vremenom slatkoće
listaju šume, ptica hoće
da svaka na svoj način jekne po stihu novom,
novom zvuku; pa pravo je, svak to da stekne za čim ga želje snažno vuku.

Od te, što ima svu mi svijest
ne dolazi mi list ni vijest,
zbog čeg nit spavam nit ne smijem,
a niti se pokrenut smijem,
jer ja o miru ne znam,
je li onakav, kakva ga ja želim.

Naša je ljubav jednakoga udesa kao grana gloga
koja na grmu drhteć lista
za noći, kiše i za slane,
do jutra, sunce kad zablista
u zelenome lišću grane.

Još spomen mi na jutro traje kad ratovanju bio kraj je
i kad mi dade dar ko niko:
svoj prsten, milovanja slast:
daj Bog mi živjet još toliko da ruke stavim pod njen plašt!

Posjetite naš Antique shop ❤

Gdje česmu sakri lisnat lug

~Marcabru

Gdje česmu sakri lisnat lug, Gdje potoku je zelen rub,
gdje sjenu baca pitom dub
a bijeli cvat je uokol,
nov pjev u krošnji i na tlu, samcatu samu nađoh nju,
što ne brine se o meni.

Ta djevojka je divan stvor,
kći onog, koji ima dvor,
i baš kad mišljah: ptičji kor
i vrt, što više nije gol veseli je – ne budi spor
saslušat tvoj će razgovor –
držanje ona promijeni.

Kraj vode plačuć ubeskraj iz srca pusti uzdisaj:
Isuse, što ste svijetu Kralj,
zbog vas mi raste golem bol, jer vaša bruka moj je kraj –
najbolji odoše u dalj,
a vi ste to izvoljeli.

S vama će drug moj, nikom par, odnosi ljepost, hrabrost, žar,
a meni osta velik kvar,
čežnja za njime, suza sol;
aj, Luju kralju želim zla,
što obavijest i nalog da,
pa bol sad srce bode mi.

Kad začuh njezin tužni krik uz izvor stadoh, do nje tik,
Ljepoto, rekoh, prevelik
nagrdit će vam lice bol.
Ne tužite ko očajnik,
jer taj, što gaju mijenja lik
možda vam radost podijeli.

Gosparu, ja, ko i grešnik mnog znam, da će milost dat mi Bog u slavi svijeta vječitog,
kad napustimo suzni dol;
al ovdje uzima mi tog
koji mi godi; plačem stog što on daleko ode mi.

I nije čudo…

~Bernart de Ventadorn

I nije čudo, što mi par
nijedan od pjevača nije:
k ljubavi želja jača mi je
za službu njenu veći dar.
A srce, tijelo, znanje, um posvetih joj, i snagu, moć:
sve tako odlučno, da poć
ne mogu već na drugi drum.

Taj baš je mrtav, tko ni trun
ljubavi nema, da ga grije,
tom život sav bez vrijednosti je i samo dosade je pun.
Ah, Bog gospodar nek mi da
da umrem isti dan il noć
u dosadu kad moram doć
i ljubavi ne čutjet žar…

Gospoji toj obećah se

~Peire Vidal

Gospoji toj obećah se
kojoj je život ljubav, slast vrednota štovanje i čast,
od čeg ljepota veća je,
ko zlatu, kad ga oganj žga,
a kako mene usliša,
ko da sam vladar svijetu svem
i kralju feud podjeljujem.

Ja radošću sam okrunjen
i iznad careva sam svih,
jer draga mi komtura kći,
i toliko sam zaljubljen,
da mi je draži malen trak
od gospoje Raimbaude znak, no kralju Rikardu Poitiers,
negoli Tours, nego Angers,

Pa neka sam i vukom zvan,
i nek pastira čujem zov
i neka na me dignu lov,
zbog toga mene nije sram,
i volim spleten hrast i bor
više no kuću, nego dvor.
Dok kročim k njoj kroz led i snijeg
od mene nema sretnijeg.

Vučica kaže da sam njen,
a bome sam joj zajamčen,
jer ja njoj više pripadam no ikome,
no sebi sam.

(Prevoditelj: I. Slamnig)
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤