Marguerite Duras ili nova slava jednog velikog pisca
Kada je u septembru i oktobru mjesecu prošle godine Ljubavnik Marguerite Duras, reklo bi se, u jednom trenu i u jednom naletu osvojio francusku čitalačku publiku i počeo se prodavati ne samo u knjižarama, nego i po kioscima željezničkih stanica, ali istodobno i predstavljati predivan i drag poklon upitala se Claire Devarieux, kritičar najuglednijeg francuskog dnevnika Le Monde u jednom nadahnutom članku: Tko je ona, poznata književnica Marguerite Duras? Ovim, na prvi pogled izlišnim pitanjem, željela je samo da još jednom podvuče da je sve ono što se odnosi na život ove velike autorice sadržano u njenom djelu, a za potvrdu toga navela je i riječi same spisateljice: Pitanje je bespredmetno, pisac sam i ne postoji: ništa drugo što bi bilo vrijedno spomena. A to znači, s obzirom da sam pisac, da nemam povijesti ili tačnije moje su povijesti sadržane u mom pisanju.(Le Monde, 1. novembra 1984)
12. studenog 1984. objavljena je vijest da je Marguerite Duras dobila Goncourtovu nagradu za književnost, staro francusko odličje koje se od 1902. svake godine dodjeljuje autoru najboljeg književnog djela u prozic mnogi su poznavaoci francuske književnosti tu novost dočekali bez osobitog čudenja ili iznenađenja. Ona im je jednostavno govorila da je na koncu nagrađen opus jednog odista velikog pisca, ali i to da je stara francuska institucija, do djeljujuci ovo priznanje Marguerite Duras, na neki način željela potvrditi i svoj vlastiti, u posljednje vrijeme donekle poljuljani ugled i tako ponovo us postaviti svoj prestiž u francuskim intelektualnim krugovima.
Široka čitalačka publika, međutim, poslije do djeljivanja ove nagrade, a ona i danas u Francuskoj znači i znatan književni uspjeh, koja je pohrlila, kako smo već rekli, da kupuje Ljubavnika, ostala je iznenađena otkrivajući u Margueriti Duras ne onog teškoge i zatvorenog pisca kako je često zamišljala, nego nekog, po načinu kako je izlagala događaje svog života, vrlo bliskog i osjećajnog. Stranice njenog najnovijeg djela predstavljale su prave male poeme u prozi svima shvatljive, a neponovljive u svojoj ljepoti. I publika i kritika osjetile su isto: nalazile su se pred zaista velikim djelom. Veoma brzo prodato je u Francuskoj preko dvije stotine pedeset hiljada primjeraka, a to je uspjeh koji se odavno nije upamtio u ovoj zemlji velike književne kulture i publike njegovana ukusa. I kritika ovaj put nije bila škrta u pohvalama. Treba naglas čitati najljepše dijelove Ljubavnika. Tako će se bolje osjetiti ritam, skandiranje i ono tanano pulziranje proze, jer sve su to one prefinjene tajne umjetnika, poručivao je Francois Nourissier, poznati romanopisac, kritičar i član Akademije Goncourt. A Daniele Brisson je, čini nam se, sublimirala u jednoj jedinoj rečenici, objavljenoj u jednim alzaškim novinama, ono što je u doba pojave Ljubavnika cijela književna Francuska osjećala: Nevelika knjiga, svega stotinu četrdeset dvije stranice. Ali kakav sjajan tekst. Ovo zanimanje, reklo bi se opijenost francuske publike, proširilo se vrlo brzo i na književnu javnost drugih zemalja, tako da su se, na primjer, u Sjedinjenim Američkim Državama pet velikih izdavačkih kuća odmah počele boriti za prava na prijevod ove knjige na engleski jezik. Slično je bilo u Italiji, gdje je već knjiga prevedena i gdje je već prodato trideset pet hiljada primjeraka. Slično je i u Španjolskoj, i drugdje.
Marguerite Duras je neosporno veliki pisac, ali je to ona uvijek i bila jer iza nje stoji trideset godina teškog književnog rada. No ipak je trebalo sačekati pojavu Ljubavnika da se o njoj počne više govoriti i izvan onih najužih pariških intelektualnih krugova kao i to da ona postane poznata i van Francuske. Danas je kritika jednodušna i proglašava je za jednu od najboljih pisaca njene genera cije. I mada je banalno govoriti o životnom putu jednog velikog pisca, a osobito o životnom putu Marguerite Duras, koja sama na prvim stranicama svoga Ljubavnika upozorava da “povijest moga života ne postoji, jednostavno ne postoji”. Nikad nije bilo središnje tačke, puta, ravni. (…)
Izvor: Muhamed Nezirović, Marguerite Duras: Ljubavnik.
Dunjalučar 