Novalis Friedrich Von Hardenberg (1772-1801) je pjesnik njemačkog romantizma. Osim lirike piše i fragmentarne zapisa, aforizme i minijaturne eseje s područja filozofije, religije, pjesništva, hemije, matematike, glazbe i dr. Najznačajnije mu je pjesničko lirsko djelo Himne noći, u kojemu se pjesnička proza izmjenjuje sa stihovima. To je djelo slavospjev noći: mističnom prostoru ljubavi i smrti.
U tisuću te gledam slika
U tisuću te gledam slika,
O Marijo, sav očaran,
Al nikom izraz tvoga lika
Ko mojoj duši nije znan.
I zato metež svijeta toga Iščezava mi ko sred sna,
A blagost neba plavetnoga
U biću mome vječno sja.
(Preveo: Krklec Gustav)
Jedan tek užasan san…
Što prišao je strašan vedrom stolu
i divljom grozom zakrilio ćud. Ni sami bozi nisu znali što bi
da utjehom smire potištenu grud.
Ni molba ni dar ne stišahu mu bijes,
tajanstven bje tog zloduha put; to smrt je prišla gozbi što se slavila
i u strah i bol i suze je zavila.
Sad zauvijek razdvojen od svega
što ovdje budi srca slatku strast, i odijeljen od drage koja dirnu
zaludnu zemnu čežnju, boli rast,
potamnjuje san, zaviješten mrtvacu,
kome tek nemoćan otpor je dat.
I tako se razbi talas radosti
o hridine beskrajne žalosti.
Smirenim duhom i žarom snažnih strasti
uljepšao je čovjek ružan svoj lik,
a luči gasi mladić blag i tih –
blag bit će kraj ko dašak sa harfe.
Spomen se topi u sjena hladan tok,
tako je potreba pjevala žalosnima.
Zakrivena osta samo vječna noć
taj strogi znak za neku daleku moć.
(Prevoditelj: Ante Stamać)
Onkraj ću poći
Ja onkraj ću poć,
a muka sva
postat će bodlja
strasnoga sna.
Za kratak će čas
prost bit mi put,
ja pjan ću leći
dragoj u skut.
Beskrajan život
u meni vri,
ja gledam s visina,
gdje prebivaš ti.
Na onom humku
gasne tvoj sjaj –
sjena mi donosi
vijenaca hlad.
O, upij me, ljubljeni,
snažno ti,
da snivat bih mogo i ljubiti.
Ja osjećam smrti
pomlađen vrv,
u balzam i eter
mijenja mi krv.
I život mi danju
vjernost i har,
a smrt mi noću
posvećen žar.
(Prevoditelj: Ante Stamać)
Dunjalučar 