Izbor iz poezije: Zbigniew Herbert

Zbigniew Herbert, rođen 1924. godine, poljski je pjesnik i esejist. Piše refleksivnu poeziju, katkada gotovo u formi filozofske pripovijetke, aktualne problematike. Objavio je nekoliko zbirki pjesama i zauzeo vidno mjesto u suvremenom poljskom pjesništvu. Umro je 1998. godine u Poljskoj.


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
U ateljeu

lakim korakom
prelazi
od mrlje do mrlje
od voćke do voćke

dobar vrtlar
podupire cvijet štapićem čovjeka radošću
sunce plavetnilom

zatim
namješta naočale
pristavlja kavu
mrmlja
mačku gladi

Gospod Bog dok je gradio svijet
mrštio je čelo
i računao računao računao zato je svijet savršen
i u njem se ne može živjeti

naprotiv
slikarev svijet
je dobar
i pun zabuna

oko šeće
od mrlje do mrlje
oko se sjeća

oko kazuje može se izdržati samo da je nekako ući
unutra
tamo gdje je bio taj slikar
bez krila
u klapavim papučama
bez Vergilija s mačkom u džepu
dobrodušnom maštom
i nesvjesnom rukom što popravlja svijet

Prevoditelj: Malić Zdravko

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
O prevođenju poezije

Poput bumbara
sjede na cvijet
sve se vitka stabljika ugiba probija se kroz redove latica nalik na stranice rječnika stremi središtu
gdje je aroma i slad
premda ima hunjavicu
i nema ukusa
ipak stremi
i udara glavom
u žuti stupić

i tu je kraj
teško je prodrijeti
kroz čašku cvijeća
do korijenja
te bumbar izlazi
vrlo ponosan
i glasno bruji:
bio sam unutra
a onima
što mu posve ne vjeruju
nos pokazuje
žut od praha

Prevoditelj: Malić Zdravko

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Kupovinom u Krin antique shopu pomažete razvoj Magazina Dunjalučar

Razmišljanje o problemu naroda

Iz činjenice da su nam iste kletve
i podjednaka ljubavna zaklinjanja
izvlače se presmioni zaključci
a ni zajednička školska lektira
ne bi smjela biti dovoljna izlika za ubijanje
gotovo je ista stvar i sa zemljom
(vrbe pješčana cesta ral pšenice nebo plus pahuljasti oblaci)

htio bih najzad znati
gdje se svršava sugestija
i započinje realna veza
da uslijed povijesnih iskustava nismo postali psihički iskrivljeni
i da na događaje ne reagiramo sada pravilnošću histerika nismo li još uvijek barbarsko pleme
okruženo umjetnim jezerima i električnima sumama
istinu govoreći ne znam
samo utvrđujem
postojanje te veze
javlja se ona u bljedilu
u naglom crvenjenju
u rici u izmahivanju rukama
i znam da može dovesti
do u hitnji iskopane rake

i na kraju u obliku zavjeta neka se znade:
bunio sam se
ali držim da ta okrvavljena veza treba da bude posljednja koju će
onaj što se oslobađa
pokidati

Prevoditelj: Malić Zdravko

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Povratak prokonzula

Odlučio sam se vratiti na carev dvor
još ću jednom pokušati je li tamo život moguć
mogao bih ostati ovdje u dalekoj provinciji
pod lišćem sikomore punim slada
i blagom vladavinom boležljivih nepota

kada se vratim nemam se namjere dodvoravati
pljeskat éu dlanovima odmjereno
smješkat ću se na uncije diskretno se mrštiti
neće mi za to dati zlatan lanac ovaj je željezni dovoljan

odlučio sam se vratiti sutra ili prekosutra
ne mogu živjeti u vinogradima ništa tu nije moje
drveće je bez korijenja kuće bez temelja kiša staklasta
cvijeće miriše po vosku
o pusto nebo udara suh oblak
vraćam se dakle sutra prekosutra svakako se vraćam

valjat će mi se ponovo dogovoriti s licem
s donjom usnom da bi znala suspregnuti prezir
s očima da bi bile idealno prazne
i s nesretnim podbratkom zecom moga lica
koji podrhtava kada ulazi zapovjednik garde

jedno sam siguran vina s njim piti neću
kada primakne svoju čašu oborit ću pogled
i pravit ću se da iz zuba vadim ostatke jela
caru se ustalom svida građanska hrabrost
do određene granice do određene razumne granice
on je u biti isto tako čovjek kao što su svi
i već je jako izmoren štosovima s otrovom
ne može piti koliko ga volja neprestan šah
ovaj lijevi pehar Druzijz u desni umočiti usne
zatim piti samo vodu ne skidati pogleda s Tacita
izići u vrt u vratiti se kada već iznose tijelo

Odlučio sam se vratiti na carev dvor
istinski se nadam da će to nekako ići

Prevoditelj: Malić Zdravko

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Kiša

Kada se moj stariji brat
vratio iz rata
na čelu je imao srebrnu zvijezdu
a ispod zvijezde
ponor

krhotina šrapnele
pogodila ga pod Verdunom
a možda pod Grunwaldom (pojedinosti se ne sjeća)

govorio je mnogo
jezicima mnogim
ali najviše je volio
jezik povijesti

do iznemoglosti je
podizao sa zemlje pale drugove
Rolanda Feliksiaka Hanibala

vikao je
da je to posljednja križarska vojna
da će uskoro Kartagina pasti
a zatim je ridajući izjavljivao
da ga Napoleon ne voli

gledali smo
kako blijedi
svijest ga je napuštala
polako se pretvarao u spomenik

u glazbenu školjku ušiju zakroči kamena šuma
a koža se lica
zakopčala
na slijepa i suha
dva dugmeta očiju

ostade mu samo
dodir

kakve je sve dogodovštine pripovijedao rukama
u desnoj je imao ljubavne
u lijevoj vojničke uspomene

uzeše mog brata
i odvezoše izvan grada

vraća se sada svake jeseni krhak i tih
neće da uđe u kuću
kuca na prozor da iziđem

idemo tako ulicama
a on mi pripovijeda nevjerojatne priče
dodirujući lice slijepim prstima plača

Prevoditelj: Malić Zdravko

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤