Stoičko učenje o humanosti i mudrosti

Eugène Delacroix, Last Words of the Emperor Marcus Aurelius, 1844.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Stoičko učenje o humanosti i mudrosti

Grčki i rimski stoici uobličili su važne i dalekosežne etičke ideje, a s druge strane radikalno su zagovarali ideje čovječanstva, humanosti i kozmopolitizma. Od Grka stoičko su mišljenje razvijali prije svega Zenon, Kleant i Hrizip, te Posejdonije, a od rimskih stoika to su Seneka, Epiktet i Marko Aurelije.

Stoičko učenje, dakako, nije antropologija, ali ono sadrži sasvim određenu viziju čovjeka. Bit čovjeka je prema stoicima u njegovu umu, to ističe osobito Hrizip. Nagoni, porivi svjedoče tek o bolesnom i promašenom logosu. Umom biva ljudska djelatnost uzdignuta na viši stupanj, i to uz pomoć pažnje, svršnosti i etičke dimenzije djelovanja. Etiku izvodi Zenon iz prirode čovjeka, a poslije ona biva generalizirana na prirodu uopće ili na prirodu u cijelosti. U namjeri da uobliče ideju autarhičnog mudraca, stoici su se okrenuli protiv strasti, pasija kao načina ljudskog ponašanja i očitovanja. Pasije nas čine pasivnima pa ih zato valja sustegnuti, potisnuti. Prava krijepost stoičkog mudraca je apatheia, apatija ili nestrastvenost, zato jer nikakvi osjećaji ne smiju ugroziti suverenost uma. Tu suverenost ne smiju ugroziti ni fakta vanjskog svijeta, a krijepost mudraca ne smije biti ugrožena ni blagodatima života. Najviša vrijednost mudraca je vlastitost, autonomija i autarhija. Zato je ovdje na djelu jedno obraćenje unutrašnjosti, vlastitome ja, koje je više nego dio prirode. Ono stoji naspram prirode i ima vlastite zakone. No mudrac nije datost, nego jastvo koje konstituira sebe svjesnim zahvaćanjem u svoju vlastitost; mudrac preuzima sebe i čini sebe svojim vlasništvom, svoj je suveren jer vlada i upravlja sobom. Tako izdvojen, on vodi život prema načelima koja je sam iznašao i tako postaje osoba.

Kupovinom u Krin antique shopu pomažete razvoj Magazina Dunjalučar

Jedna od implikacija takvog stava jest i to da čovjek-mudrac nije sudionik svijeta, nego njegov promatrač. On i sama sebe gleda kao predstavu, zato mora preuzeti život i postići istinsku ljudskost, što su Rimljani nazvali humanitas. Veličina tog ideala sastoji se u tome što se tako ne cijene samo svoje vrijednosti, nego se zahtijeva otvorenost spram svega. On nastoji dovršiti i ozbiljiti ono što u svakom pojedincu počiva kao mogućnost i na čemu se ljudi mogu susresti – a to je humanitas. Filantropija je upravo stoički pojam. Ta humanitas odjekuje još u čuvenoj Terencijevoj izreci: Homo sum, humani nil a me alienum puto. Osjećaj povezanosti s drugim ljudima biva ovdje sadržajem ljudskog savršenstva kojem se teži.

Rimska stoa će ovo postavljanje čovjeka na umnost shvatiti kao osnovu zajednice, jer mudrac nikada nije privatni čovjek (Ciceron). Tek po zajednici čovjek je sposoban za život, znaju i stoici (Seneca). Kao što se slične stvari privlače, tako se umna bića privlače u zajednicu. Štoviše, činiti dobro najveće je veselje (Marko Aurelije), pa tako čineći drugima dobro činimo dobro i sebi. Na toj osnovi oblikuje se ljubav prema ljudskome rodu – caritas generis humani. Zajednica umnih bića jest ono čemu smjera i priroda kao najvišemu. Zato već Zenon govori o svjetskoj državi, koja proizlazi iz uma, a ne iz povijesti. Budući pak da su i bogovi umni, onda je to zajednička država bogova i ljudi.

Po ovim svojstvima ljudski je rod između životinja i bogova, ali mnogo bliže bogovima. Čovjek je pak biće na granici, pa će Posejdonije shvatiti čovjeka kao biće koje može oba ova carstva pomiriti, a neće naglašavati jaz među bićima. Čovjek je mjesto na kojem te različite regije zbiljskoga ulaze jedna u drugu i gdje se uobličuje jedinstvo umnih bića kao samosvrha.

Nema sumnje da je ovdje riječ o antropocentrizmu, zato mnogi interpretatori tog razdoblja filozofije misle da teza Aristarha sa Samosa o heliocentričkom sustavu nije mogla biti uklopljena u takav misaoni horizont, jer je takvu središnju poziciju čovjeka dovodila u pitanje.

Stoici su osim toga shvatili d aje jezik i um kao logos bitno svojstvo čovjeka i formulirati poznatu sintagmu zoon logon echon za čovjeka. Argumentacija za takvo mišljenje išla je ovim smjerom: dok i životinje participiraju na nekoj unutarnjoj umnosti, sposobnost ovog izvanjštenog uma tj. govora (logos prophorikos) imaju samo ljudi. Zato su stoici uobličili i pojam nagona (horme), a rimska stoa će govoriti i o instinktu kao životinji primjerenom načinu postupanja. Na toj osnovi razrađen je čitav niz specifičnosti čovjeka u usporedbi sa životinjama. Nasuprot zadatom ponašanju životinja, čovjek sve oponaša i uči i tako usvaja umnost. Čovjek stvara mnogo više nego što mu je potrebno za puki opstanak, samoodržanje; on stvara raznoliko, na bezbroj načina, i nije ropski vezan za ono što je naslijedio. U takav horizont dobro se uklapaju sakupljanja etnografskog materijala tada živih kultura koje je provodio Posejdonije i tako tu ljudsku raznolikost dokumentirao. S druge strane, Ciceron je jedan od stoika koji je isticao ono estetsko na čovjeku kao za njega konstitutivno i otuda razumio umjetnost kao bitno ljudsko očitovanje.

Vrhunac tih ljudskih svojstava čovjeka jest njegova sloboda kao djelovanje iz savršenstva; i to sloboda ne samo u moralnom smislu, nego sloboda kao pretpostavka ljudskog djelovanja uopće kao kulture. Dok je životinja rodno biće, čovjek je i individuum. Svaki pojedinac za stoike je ijedan početak u vlastitoj slobodi, a odatle ponovo slijedi bogatstvo ljudskog stvaralaštva.

Treba još istaći modifikaciju ideala mudraca koju je – vjerojatno potaknut iskustvom različitih kultura – uobličio Posejdonije. Mudraci za njega nisu samo filozofi ili samodovoljne osobe, nego i prvi utemeljitelji zajednica i kultura, prvi začinjavci – pronalazači, utemeljitelji gradova i zakonodavci. To su ličnosti koje otvaraju nove puteve, stvaralačke ličnosti od kojih dobivaju svi i čovječanstvo kao takvo. Idealu mudraca Posejdonije je tako pridodao i pojam genija.


Izvor: Burger Hotimir, Filozofska antropologija.
Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤