Najteže pitanje ikada postavljeno: Šta je istina?

Ecce Homo, Antonio Ciseri, 1871.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Najteže pitanje ikada postavljeno: Šta je istina?

Naučnici vjeruju da imaju odgovor, ali filozofi im dokazuju da nisu u pravu. Nauka se temelji na korespondencijskoj (adekvacijskoj) teoriji istine, koja tvrdi da istina odgovara činjenicama i stvarnosti. Učenja različitih filozofa postavila su suštinske izazove ovakvim tvrdnjama o istini koje iznosi nauka. Iako je nauka najbolji alat za razumijevanje pojavnog svijeta, ona nema ništa suštinsko da kaže o stvarima koje su najvažnije, poput ljubavi, ljepote, smisla i svrhe.

U Evanđelju po Ivanu, autor prepričava razgovor između osuđenika, Isusa Nazarećanina, i Poncija Pilata, upravnika rimske provincije Judeje. Pred kraj ispitivanja, Isus govori Pilatu: …Svaki, koji je od istine, sluša glas moj. Pilat neslavno odgovara: Šta je istina?

Pilatov ton nije jasan. Je li postavio ovo pitanje iskreno, iz znatiželje? Je li bio sarkastičan? Ili je to pitanje postavljao iz očaja, nakon cjeloživotne, iscrpljujuće potrage za istinom? Ne znamo. Ono što znamo je da nije sačekao Isusov odgovor.

Kupovinom u Krin antique shopu pomažete razvoj Magazina Dunjalučar

Pa, šta je pak istina?

Filozofi se sa ovim pitanjem muče od početka svijeta (vremena), vjerovatno zato što je ono najteže pitanje ikada postavljeno. Epistemologija, filozofska disciplina koja se bavi ovim pitanjem, bavi se i pitanjem samog znanja. Pitanje: Šta znamo i na koji način stičemo znanje?, zaokuplja um epistemologa.

Opšteprihvaćena teorija istine, barem u javnosti, a sigurno i među naučnicima, je teorija korespondencije (adekvacije) koja kaže da istina korespondira (odgovara) činjenicama i stvarnosti. To je dobra teorija, budući da je praktična i upravlja našim svakodnevnim interakcijama. Ako držim trpko, crvenkasto – žuto, sferičnog oblika voće, držim Cosmic Crisp jabuku. Ne postoji alternativna i bolja teorija istine koja bi me mogla ubijediti da je riječ o limuzini. Također, poslovni ugovori, sistemi pravosuđa i društvo u cjelini, izgrađeni su na ideji da istina odgovara stvarnosti.

Mnogi naučnici bi napravili i korak dalje, te tvrdili da je naučna metoda najmjerodavniji i najvažniji sistem za utvrđivanje činjenica. Odatle je nauka najbolje sredstvo za određivanje stvarnosti i istine. Ali tu stvari počinju da postaju nezgodne.

Filozofi vs. Naučnici

Učenja najmanje dvojice filozofa predstavljaju značajne izazove i prigovore epistemiološkoj nadmoći nauke. David Hume, u knjizi Istraživanje o ljudskom razumu (1748.), tvrdi da je upotreba induktivne logike neopravdana.  Induktivna logika je postupno opažanje i izvlačenje viših zaključaka iz ograničenih podataka. Naprimjer, kada astrofizičari tvrde: Sve zvijezde su užarene kugle vodika i helija, ta velika, opšta i sveobuhvatna tvrdnja temelji se na višestrukom promatranju velikog broja zvijezda. Ali ipak, astrofizičari nisu posmatrali sve zvijezde u svemiru. Stoga, ne postoji garant da će i zvijezde koje u budućnosti otkrijemo nalikovati ranije pronađenim zvijezdama. Pa, kako oni zaista mogu sa sigurnošću znati?

Ovo može zvučati kao dječiji prigovor, ali razmislite o ovome; Evropljani su nekada vjerovali da su svi labudovi bijeli. Gdje god da su pogledali, vidjeli su bijele laudove. Labudovi na rijeci, labudovi na jezeru – svi redom bijeli. Ali onda se jedan neustrašivi Europljanin (Willem de Vlamingh) zaputio u Australiju 1697. godine, gdje je vidio crne labudove. Ovaj slučaj ukazuje na neuspjeh i nedoslijednost induktivne logike. To je osnova Humeova argumenta kojim on ukazuje na neopravdanost induktivne logike.

Immanuel Kant, u Kritici čistoga uma (1781.) postavlja još jedan izazov, naime, ljudi nisu u mogućnosti da razlikuju stvarnost (Kant je označava kao noumenon) od naše percepcije stvarnosti (Kant je označava kao phenomenon). Razlog je u tome što se iskustvo naše stvarnosti filtrira kroz naš um. Naprimjer, kada gledam košarkašku loptu, i vidim da je narandžasta, kako znam da je ona zaista narandžasta? Fotoni koji se odbijaju sa površine lopte i stimuliraju ćelije na mojoj mrežnjači pokreću cijeli niz elektrohemijskih reakcija u mom nervnom sistemu, što moj mozak tumači kao viđenje narandžaste boje. Ali kako mogu da znam da mi je mozak upravu? Šta ako su košarkaške lopte zapravo zelene, ali naš mozak pogrešno tumači zelenu boju kao narandžastu?

Iako je teorija falsifikacije (opovrgavanja) Karla Poppera zaista dobar protuargument, na postavljene izazove ne postoje jasni i određujući odgovori, zbog čega naučnici na ovakve prigovore uglavnom odgovaraju sa Odbijte filozofi! Stephen Hawking, tvrdio je da je filozofija mrtva (očigledno nesvjestan činjenice da naučna metoda imaj svoj korijen u epistemologiji). Da bi osnažili svoje stavove, naučnici se hvališu da su ljude poslali na Mjesec, da su nam dali zaista super stvari poput iPad – a, neprijanjajuće tave i vijagre. Sigurno je da su Hume i Kant davno dali određene pametne primjedbe, ali ipak, nauka djeluje.

Nauka ne može odgovoriti na velika pitanja

Pošteno. Nauka se uspješno pokazala kao najbolji način za razumijevanje pojavnog svijeta. Ipak, nauka ne može dati odgovor na najveća – i vjerovatno najvažnija pitanja u životu. Svakako, nauka je nedostatna da nam da odgovor na ona pitanja do kojih nam je najviše stalo. Uzmite u razmatranje sljedeće:

U kakvom stanju se nalazi ekonomija?
Da li Vas porodica zaista voli?
Zašto u svijetu postoji mržnja?
Je li Mona Lisa Lijepa?
Šta je smisao života?
Ko je najbolji nogometaš svih vremena?
Da li ste imali dobar dan?
Da li u ovoj haljini izgledam debelo?

Kako se naučno može odgovoriti na bilo koje od navedenih pitanja? Čak ni prvo pitanje, koje je ipak od svih postavljenih pitanja najnaučnije, nema jasan i precizan odgovor. Na koji način se određuje zdravlje ekonomije? Da li pri odgovoru na to pitanje uzimamo u obzir BDP? Stopu nezaposlenosti? Stopu siromaštva? Prosječne kućanske prihode? Minimalnu platu? Berzanske indekse? Bruto nacionalnu sreću? Ne postoje tačna mjerila pomoću kojih bi se izvršilo mjerenje zdravlja ekonomije.

Dalja pitanja postaju sve teža. Ljubav, ljepota, smisao, svrha – nauka nema ništa bitno da kaže ni o čemu navedenom. Ipak, navedeno predstavlja pokretačku snagu za većinu ljudi. Imamo prijatelje i porodice jer volimo druge. Razmišljamo o umjetnosti, slušamo muziku i čitamo poeziju jer cijenimo ljepotu. Radimo razne poslove kako bismo ispunili svoju svrhu (pored tog što se moramo prehraniti).

Dok nauka ostaje nijema na teme poput ljubavi, ljepote, smisla i svrhe, filozofija (baš kao i religija) ima puno toga za reći. Najsmislenije razumijevanje stvarnosti – i prema tome, naš najbolji pokušaj da shvatimo istinu – dogodit će se tek kada se nauka i filozofija ujedine. Neka svi budemo njihovi učenici.



Prijevod teksta: The hardest question ever asked: What is truth? autora Alexa Berezowa.
Preveo: Senad Arnaut
Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤