Poezija: Aleksandra Lekić Vujisić

John William Waterhouse, Boreas, 1903., detalj.

Nemam vremena

Nemam vremena za slabi stisak ruke,
za nedorečeno, za svijet bez mašte.
Ne mogu da živim bez vatre i buke,
za ono što tinja, ne cvjeta, ne raste.

Ne trebaju mi okeani zvijezda koje vuku na dno,
ni letovi u pusti, tihi svemir –
presvučen u bezdan, u tugu ili zlo,
ne treba mi tuđi očaj, strah i nemir.

Nemam vremena za slike od stakla,
za ljude sjenke i njihova kajanja,
za sve što radost nije takla,
za odricanja, bježanja, stajanja.

Za daleka putovanja

Ti ne znaš šta volim ni koliko puta
se dnevno pije otrov protiv bolova.
Ti ne znaš kako se lako zaboravlja
na vrijeme, tu oko okruglih stolova.

Sve što je ikad čekalo tebe pošlo
je u nove pobjede, teške –
mašući istinom, kajanjem, bolom,
krenulo je dalje bez greške.

I nije se okrenulo na prstima,
na srcu, oko ose i na peti –
prošlo jectiho noseći očaj
ka dalekoj, sasvim tudjoj planeti.

Posjetite naš Antique shop.

Proljećna noć

Neka ti lastavice sviju gnijezda u kosi,
a leptiri neka polete iz tvojih zjenica.
Neka košmare, umor i tugu nosi
hiljade neumornih lastavica.

Neka se bojama sreće prebojaju tvoji koraci,
neka se svečanim pjesmama isprate sjećanja,
nedozreli, tmurni oblaci.
Ali ostavi ono što je važno, ostavi obećanja,

I obećaj sebi – iskreno i strasno –
da još ima vremena za sve što je na ovom svijetu lijepo,
da bude tako tanano i tako jasno,
da ljubićeš vjerno i slijepo

Stopu svaku zemlje na koju odvedu te snovi,
i da sebi naći ćeš mjesto
čak i kada predajama otvore se puteve novi
– uprkos svemu, obećaj da voljećeš mnogo i često.

Voljela bih

Voljela bih da je lakše.
Da je slađe,
da je brže.
Da ti neki san prećutim
i sjećanje što me trže.
Voljela bih da sam krotka.
Da ti ćutim kao slika,
voljela bih da sam tiha,
ispeglana i prilika,
ali ja sam, eto, prosta,
ne vjerujem u propise,
i kada mi bude dosta,
pogledaću ti u lice
⁃ voljela bih da je lakše.
Da sam možda tvoja sjena,
voljela bih da sam nježna,
prava jedna smjerna žena
⁃ ali ja sam, eto, prosta,
i ne znam gdje se budim,
i kada ti bude dosta –
idi, neću da se čudim.

Bilješka o autorici:

Aleksandra Lekić Vujisić rođena je 1979. godine u Podgorici. Po obrazovanju je profesorica engleskog jezika i književnosti, a uz redovni posao bavi se pisanjem poezije i proze za djecu i odrasle. Pisanjem se bavi od malih nogu – i ako od njega ne živi, kaže da sasvim sigurno za njega živi. Govori engleski i italijanski jezik, završila je više stručnih kurseva iz različitih oblasti u zemlji i inostranstvu, a pokrenula je i nezavisni kreativni projekat “Čigralište” koji se bavi promovisanjem čitanja u ranom uzrastu: www.bajke.me.
 
Objavila je sljedeća djela i za neka od njih osvojila nagrade:

– priča „Točak“ objavljena je u zbirci „Gradske priče 4“ (izdavač: Albos, Kruševac / Grafomed, Aleksandrovac, maj 2009. godine);

– treće mjesto na poetskom konkursu časopisa za kulturu, književnost i društvene teme AVLIJA 2011. godine za pjesmu „Besana“; ista pjesma je objavljena u zbirci “Tajna pjesme”, a u skladu sa konkursom “Poezija godine 2021. – IV ciklus” koji organizuje Balkanska pjesnička unija (Udruženje za kulturu “Nova svjetlost” iz Bosne i Hercegovine);

– drugo mjesto na regionalnom takmičenju za kratku priču „Pismo sebi, dvadeset godina unazad“ – konkurs kluba „Pisci i književnost“ iz Zagreba 2021. (januar 2021.), izdavač Redak, Hrvatska;

– priča za djecu „Kako je Kalina naučila da pliva“ objavljena u zbirci kratkih priča odabranih na konkursu „Čitam, pišem, rastem“ koju je organizovao Centar za komunikacijske studije i istraživanja iz Beograda 2020. (decembar 2020., januar 2021.)

– nagrada „Triptih“ za najljepšu ljubavnu poeziju na XX konkursu „Pjesma nad pjesmama“ na temu „U ljubavi otkupljen“ – Književnog „Kluba umjetničkih duša“ iz Mrkonjić grada – (februar 2021.);

– objavljena pjesma „Trećem“ u Zborniku poezije povodom književnog konkursa „Ljubav i vino“ (februar 2021.);

– prva nagrada na poetskom konkursu Međunarodnog literarnog udruženja “Rusija-Srbija- Bugarska” pod nazivom “Ljubav i proljeće“ (pjesma „Ako“ objavljena u istoimenom almanahu ovog udruženja“ – 08.03.2021.);

– izabrana poezija za odrasle je uvrštena u Tom I Vavilonske biblioteke (mart/april 2021.);

– pjesma “Pusti me da ne znam” je dobila pohvalu na 8. međunarodnom konkursu za poeziju koji organizuje Udruženje Pisci i Književnost iz Zagreba i dio je zbirke pjesama “Povezani stihom”, u izdanju izdavačke kuće Redak iz Hrvatske (April 2021.).

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤