Izbor iz poezije: Dara Sekulić

Dara Sekulić rođena je 1931. godine u Kordunskom Ljeskovcu. Objavila je knjige pjesama; Pjesme (1956.), Odsanjani dom (1958.), Grlom u jagode (1963.), Gorak konak (1970.), Pjesme (1973.), Blisko bilo (1975.), Licem od zemljice (1978.), Pjesme (1983.), itd. Umrla je 12. 04. 2021. godine.

Jeka gore Petrove

(Sjeni oca Miloša)

Goro gojiteljko
misli naše o slobodi
o mrtvima.

Stariji od očeva
još te ječimo
u snovima

oskorušo nade u zubima
rujna samoopomeno mahovino po kostima.

Ni sjedine naše râne
ne pojmiše pomak li si srne, šumorenje

ljubavi slatko ulište
ili pustolina
gdje padoše

potonuće i bojište
odsustvo nemjerljivo
strašno ljudsko odmorište.

*Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće*

2.

Gora li si za govorenje zasjenica bijela bezbolna na mjesečini nevino rastinje

ili tmina zločin opačina
rođenju našem zatajenje zgusnuti muk, udolina.

Znamo se goro od zelena.
Ti si ponornica
pomor našim izvorima

i pobjede

– granica
što nas veže s očevima.

Imela, pjesma
I pobjede

– granica

što nas veže s očevima.

Imela, pjesma

Plod si mene
pritajene
zatečene u nevrijeme,

moj neoprez dok drhturim ljupko breme
meka sjenka kad zažmurim.

Nedonošče što se svilo
u krilo mi mazno
pa me pije dane noći

dok zgoljna odolijevam
iskri pjesme
u nemoći.

Zanesoh te u svom soku dok drugo mi se snilo. To što u tvom oku bije

moj je biser moje bilo. Čudo dvojno neumitno iz mog se bića izrodilo.

2.

Lijepa gubo na mom tijelu.
Od biserja lažnog kruno
na čelu mi,

od mog ti je tkiva snažnog
od mog soka
biti.

To pobjedu neveselu
tužnije ćeš izgubiti
u srči moga granja

kad izbijem pravim plodom putanju pod svodom
plavim.

Dotle ti si željna varka
nevjera od izdanka
i jalova sanja.

Grobnica

Pokupi svoju crvenu kosu, mravi su te prepoznali.
Koliko vijekova traje zaborav. Neka te urednu zatekne ljubav kad se najavi, žena si
ona će svakog časka da se pojavi.

Pokreni se, ispruži ruku,
već ti nokti i laktovi
vuku dah svijeta kroz pukotine lažnog balzama.
Sve ti je na dohvat istine glasovi pisma ukosnice.

Kad su te s milošću ispraćali
iz
nigdje u nikad
na tvoje su lice, puste odaje pomišljali, mirisne ti vrčeve, slad
i zrnevlje na uslugu ostavljali.

Do okna ti zeleno klija sjeme u bijegu odgođena
carice plijesni,
već ti je i kruna potamnjela. Sva si i trajno u nevrijeme,
sva si ljubavi neodgođena.