Ranjeni golub iznad sarajevskih bara

Ranjeni golub iznad sarajevskih bara

Druga zbirka poezije bosanskohercegovačnog pjesnika Gorana Vrhunca nosi naziv Ranjeni golub iznad sarajevskih bara (objavljena u Sarajevu 2020. godine), a predstavlja svojevrsni hommage underground kulturi, otklon je od mainstream književnih tokova. Tome u prilog govori i samo književno djelovanje Gorana Vrhunca u okvirima različitih alternativnih književnoumjetničkih grupa, od udruženja Planet poezija, do osnivanja neformalne pjesničke trupe Diogenes Poetes. Dino Porović u svom predgovoru za ovu zbirku navodi kako pjesnik govori o jadu jedne gradske duše iz grada bez boga i svijetu bez svijesti, koja svjedoči o vlastitoj svakodnevnici s motivima solitera, bulevara, trotoara, grobova, smrti, ljubavi… Iako je fokus stavljen na Sarajevo, što je jasno već od naslova, pjesnikovi stihovi prevazilaze puke opise jednog grada, što omogućava čitateljima da u njima prepoznaju viziju hladne urbane sredine koju jednostavno zovemo gradom. Zbirka je podijeljena u pet ciklusa: Mrtva luka, Kasno, Spazmični trzaji, Ili i Sarajevske gazim bare, a otvara je pjesma Pred oluju gdje pjesnik naglašava mrtvilo grada iz kojeg, što je paradoksalno, izbija život koji je hladan, poput betona, plastike i najlona:

Vjetar udara u tlo,
papirnim kesama,
crnim najlonkama
pohodi ulice.

Zanimljivo je da neukrotiva snaga prirode koja je utjelovljena u fenomenu vjetra u ovoj pjesmi ne simbolizira prirodu, već sve suprotno od nje, vjetar postaje poput bića koje koristi papirne kese kao udove, dok na nogama nosi crne najlonke.

Ranjeni golub iznad sarajevskih bara pokazuje sazrijevanje pjesnikovog književnog izražaja, koji je ovdje dosta snažniji nego u njegovoj prvoj zbirci pod nazivom Opstojnost. Iako u svojim dvjema zbirkama Vrhunc pokazuje isti pogled na svijet, sam način na koji to pokazuje u drugoj zbirci omogućava nam da ga svrstamo u red pjesnika kao šo su Robert Roklicer (Hrvatska) i Jurij Hudolin (Slovenija), čiji stihovi su svojevrsni simbol underground kulture i tzv. estetike ružnog. Čak i temi smrti Vrhunc pristupa tako što je dovodi u kontrakst sa ambijentom grada kao hodajućeg mrtvaca, nečega što je, bar na prvi pogled, neprirodno i mrtvo, ali sa sobom i u sebi nosi tragove života, sudbine ljudi koji se u njemu rađaju i sahranjuju. U pjesmi Između, lirski subjekt ne bježi od smrti koja je neminovna, već je razumije, ne nastoji pronaći utočište u bijelom kamenu i zlatnim slovima, ili pak u masivnim crnim porodičnim grobnicama. Umjesto toga, on hoda između, živi dok ispisuje svoju smrtovnicu, potpuno svjestan vlastite mladosti kojoj nije mjesto na groblju. Svoj ambivalentan odnos prema gradu pjesnik naglašava u pjesmi O gradu, što je atmosfera koja vlada u cijeloj zbirci.

Sapostojanje ljubavi i otklona prema gradu/životu/smrti čine njenu okosnicu, kao da je ranjeni golub koji leti iznad Sarajeva sam pjesnik. Nije slučajno ni to što je upravo golub ranjena ptica koja je ovdje nosilac značenja. Simbolika grada Sarajeva nezamisliva je bez golubova, ali su to uvijek golubovi koji, skupljeni u jatu, zabavljaju djecu i turiste, dok je golub u ovoj zbirci usamljen i ranjen, živi po učmalim ćoškovima ulica i pokušava umrijeti pjevajući. Rasim Zlatan Pršte u svojoj recenziji zbirke navodi kako Vrhunc stihovima udahnjuje istinu koju očigledno prepisuje s vlastite kože. Pjesnik je svjestan stanja u kojem se nalazi bosanskohercegovačka kultura, svjestan je marginaliziranog položaja poezije, stoga su njegovi stihovi, kao i on sam, svjedoci jednog vremena i prostora.

Zbirka Ranjeni golub iznad sarajevskih bara iznenađujuće je jasna i nedvosmislena, njen stil obilježava bolna jednostavnost koja ukazuje na pjesnikovu sigurnost i iskustvo. U skladu sa time, Vrhunc nerijetko koristi vulgarizme i kolokvijalizme sa željom da čitateljima približi svakodnevnicu čovjeka koji živi u gradu koji ga ne podsjeća na grad iz djedovih i očevih priča, o odraslom dječaku, pjesniku koji pjeva o uspomenama, maglovitim gradskim uglovima, prljavim ulicama, grobljima i ljepoti smrti.