Poezija: Irena Kovačević

Arthur Hughes, April Love, 1855., detalj

Proljeće

Ruine proljećne ljubavi
vape u vrtlogu dima
za sitnim atomima magije.
Hladni vjetrovi gospodare nebom
kroz paranoju magle što prekriva gnijezda mašte.
Prohujale sjemenke života
obitavaju pepelnim pukotinama
u zaleđenim tornjevima.
Blaženstvo jenjava,
iščezava,
vjesnicima proljeća u brazde otrov usijava.
Pčelinji nektar plovi morem stihijskih košmara
što potrgaše ćelije
purpurnih utočišta.

Leptirica

Željela je letjeti
dodirnuti rebrima
kosti i obrise nebeskih tijela.
Voljela je željeti,
osjećati dodir plime osjećaja,
slatki nektar prirode okusiti
i pusta ostrva istražiti.
Uz njenu jezgru lepršavog života,
nesvjesno sam plovio morima mašte,
a predvodila me ona,
žena,
leptirica,
slatka melanholija cvijetnog polena,
traga u beskraju zelenih livada.
Suptilno me uvela u univerzume svoje
i uklesala u pučine što ih zapljuskuje okean sanjarenja.
Maleno tijelo,
zaigrane duše,
kruna cvijeća djece,
u nesvjesnoti postala je svjesnost mojih moždanih vijuga,
opsesija osjećaja koji su sletili u moje bivstvo
i sjatili se tu,
pod potpisom nje,
žene,
leptirice.

Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće

Posvećeno Balaševiću

April proljetni,
mirisni,
nježni i
topli kao da se igra sa nama
i želi da bude januar koji nisi volio
ili februar koji od kako nam ode ti,
ne volimo ni mi.
Sve je izgubilo smisao od onog tmurnog,
hladnog dana,
kada je cijeli svijet stao.
Mornari nisu plovili,
vjetrovi nisu svirali,
pisci su zanijemili,
slikarski kistovi zakorili,
dok je tama orgijala pod našim prozorima.
Ostala je praznina,
dekorisana tugom jer te nema
i slatka melanholija osjećaja da si još uvijek tu.

Osjete se tvoji tragovi čovječnosti,
mirisi ljubavi,
stihovi mira
i žive u dušama koje krvare na tvoj anđeoski glas.
Sada si među anđelima vodič,
u nekom ljepšem,
dobročudnijem svijetu,
kao što si i nama bio i vodič,
i učitelj,
i drug i
prijatelj.
A od prokletog februara,
postao si i molitva ratnika,
putnika,
mornara,
ljubavnika,
prijatelja,
majki,
očeva,
djevojaka sa Čardaš nogama,
momaka sličnih Vasi Ladačkom,
ali i nama običnim,
jednostavnim,
ljudima koji su živjeli u simbiozi sa tvojom umjetnošću.
Mornaru naš,
budi ponosan na nas jer živjeli smo s tobom,
živimo i dalje kao da si tu,
i živjet ćemo kao da nas nikad nisi napustio.
Jer i nisi.
Tu si.
Duboko u našim srcima.

Autobigrafija

Autoportret sam starih knjiga
zvukova muzike
okorjelih boja
crno bijelih filmova
riječi pjesnika.
Poete.
Zaljubljenika virtuoznosti
renesansnih
avangardnih
horizonata koji šapuću
krhkih kostiju
oblikovanih dodirima čežnje leptira.
Hereza nekog davnog vremena.
Nevina u čudi.
Ravnodušna u strahu.
Ključna silueta u pukotinama zavjeta.
Putnik bez kofera.
Bez adrese.
Izgubljen u konfuziji
obilježen u filozofiji.
Papir romantističkog eha pozornice.
Karta proroka u kojima odjekuje buka poljubaca.
Pratećih orkestara.
Škljoc fotografije uspomena.
Gram sam u riznici šarma.
Ponekad enigma u opijenosti.
A često odbojnost svega što dolazi.
Slučajan sam susret vječnog u prolaznom.
Oblikovana misao ucrtana u drumove kojim prođoše prolazni
za vas
ali za mene nikad.
Kompas sam izgubljenog vremena.
Ukletog tripa apstrakcije
dila sa demonom nereda
uprtog u žrtve praha.
Ali niti sam prah
niti sam prašina.
Žig sam pisma prošlosti.
Krvna grupa umjetnosti.

Bilješka o autorici:

Irena Kovačević, rođena je 1998. godine u Sarajevu. Od malena je svoje misli prenosila na papir. Zaljubljenik je u muziku i inspirisana njome počela je pisati poeziju. Poruka koju šalje kroz svoje misli povezana je sa duhovnošću i željom da drugi kroz njene riječi probude umjetničku dušu u sebi.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤