Adisa Bašić: Motel neznanih junaka
Adisa Bašić, dobitnica međunarodne nagrade Literaris Bank Austria, autorica je zbirke pjesama Motel neznanih junaka. Knjiga izdana 2014.g. bavi se temama aktualnima danas, u neizvjesnoj korona situaciji. Pjesma Apokalipsa, kao da najavljuje današnja čekanja „bez jasne namjere i plana“. U apokaliptičnoj atmosferi, svatko dobiva svoj zadatak za opstanak kolektiva. „Najprije nam je bilo smiješno/nije se moralo na posao ni u školu“. Nakon relativiziranja opasne situacije u kojoj se to „mi“ našlo, „mi“ uviđaju da posljedice neinformiranosti tek dolaze na naplatu. Jedini koji se izdižu iznad „zime“ koja dolazi su djeca jer „ona su prosto munjevito/izrastala iz svega“.
Bašić izostavlja interpunkcijske znakove osim u klišejskim medijskim izrazima koje stavlja u ironičan kontekst „više detalja u prilogu…“ „i za kraj nešto o vremenu…“ Svaka strofa je prikazana kao slika, izraz je fragmentaran. Lirski subjekt se često izravno obraća drugome, „ova pjesma se, johannese,/ izuva i/ poklanja/ pred bosim izranjavljenim/stopalima tvoga oca/pred stopalima/svih odvedenih.“ Odstupajući od pravopisnog pravila pisanja vlastitih imena velikim slovom, naglašava upotrebu imena, u ovom slučaju Johanesa, kao metonimije za sve nas općenito. Johanes se time poopćava i predstavlja svakog čitatelja. Lirski subjekt se igra vremenskim odrednicama relativizirajući ih. Ruši ustaljene sintagme igrajući se slaganjem motiva. Lirski subjekt se nadrealistički prepušta mašti koju u budućnosti vidi kao željenu stvarnost. „kuću ću nam ja sašiti/ i postelju sazidati/ a travnjak ću nacrtati/ kakav nitko ne pokosi“. Aliteracijom postiže autentičan ritam „u moj čardak, oči čarne“. Osobita forma izraza dolazi do izražaja u pjesmi „For men“ „njušim tvoj strah/ od prazne baterije/ tišine/ porodičnog ljetovanja/ strah od velikih gesti“. Motivu straha pristupa se asocijativno da bi se na kraju ogolila suština izvora strahova „strah od mene“.
„Hasanaginicu“ stavlja u neobičan, moderan kontekst sarkastično pristupajući njezinoj ulozi. Destruktuira konotacije vezane za taj naziv pjesme. „hanaga je/sjebo ligamente na terminu s rajom/ hasanagi hitno treba/ tablet, rezervni mobilni, svi punjači, zubni konac…/ hasanaga zove tri puta/ svaki put njen iphone/ sve ljuće zapjeva/ budi je noću/ naziva u zoru“. Uspomene koje lirski subjekt želi oživjeti snažno izbijaju u stvarnost zahvaljujući mogućnošću prepuštanja imaginaciji. „onda u tebe puhnem duboko/ stanem i čekam/ čekam/ čekam/ nekad bude-/ oživiš/ nakratko/ miluješ me/ redom,/ živo i toplo,/ kreneš od ruku što su te sastavljale/ nekad se nakašlješ i slomiš“. Dramski monolog u pjesmi Kopanje, nizanjem pitanja Drugome, postavljen je za scensku izvedbu. Krik za prekidom šutnje, za odgovorom na neodgovorena pitanja. Postavlja svakodnevnu situaciju u kontekst ublažavanja osobnog raspadanja i borbe za izranjanjem iz potonuća, borbe za spoznajom i prekidom bolnih tišina.
Duboka emotivnost se očituje u pjesmama Ljubavnikova ljepota i Maćeha. Pjesme su lišene pretencioznosti i utilitarnosti, lirski subjekt se prepušta slabosti prema Drugome kreirajući imaginarni svijet, u posljednjem trenutku oslobođen urušavanja. „noćas si lijep kao grad/ koji u posljednji tren/ zbog nečije zaljubljenosti/skidaju sa liste za bombardovanje“. Personificira ljubav izbjegavajući patetiziranje i općenitosti. Ritmični efekt postiže ponavljanjem određenih stihova u pomno raspoređenom grafičkom obliku, „nekad mislim“. Bogatstvo vizualnih motiva se očituje u pjesmi Mirisna livada gdje ekonomičnošću izraza, autorica ostvaruje snažan emotivan naboj rasplamsan u ljetnoj atmosferi duha. „zagnjurio si glavu u mene,/ njušiš šarenu cvjetnu haljinu/ ko mirisnu livadu/ u ljeto zrelo“. Feministički sarkastični pristup položaju rezigniranih žena, stavljenih u okove konvencionalnih normi, uočljiv je u pjesmi Naše žene. Ironično pristupa i neformalnim pravilima pisanja i pisaca. Svatko bi se mogao složiti sa „veliki pisac objašnjava/ da njegova knjiga mora da komunicira-/ bez onog koji je čita nije ni živa“. Međutim lirski subjekt dekonstrizira strukturalistički pristup djela čitatelju i ležerno uvodi i nove mogućnosti djelovanja sadržaja knjige koje ne iziskuje nužno čitanje. Ponovno se igra personifikacijom pa njezina knjiga „pije pivo u beznadežno praznoj bašti hotela tuzla/ zatim se, sasvim kasno, penje sa mnom u sobu/ odlazi u krevet/ pa dugo i nježno komunicira“.
Motel neznanih junaka, zbirka je pjesama, nepresušnih mogućnosti interpretacije, asocijacija i igre.
Autorica: Marija Pavković
Upute na tekst:
Motel neznanih junaka, Adisa Bašić.
Dunjalučar 