Gunvor Hofmo: Mrakom vjenčana

Gunvor Hofmo, 1921. – 1995.


Gunvor Hofmo: Mrakom vjenčana

Gunvor Hofmo, norveška pjesnikinja, nakon Drugog svjetskog rata „vjenčaje se s mrakom, s tišinom i Bogom“, sa svojim „negostoljubivim univerzumom“. Samosvojna pjesnikinja ogoljuje ljudske patnje do same srži. Unutarnjim monolozima, pjesnički subjekt iskazuje zatomljenu tišinu koja „baca u svemir samoće/ o neiscjeljive samoće“.

„Crveni cvjetovi kaktusa“ najavljuju nadolazeći sumrak koji sa sobom nosi „tamne oblake modrim zrako,“. Međutim, ugođaj pjesme Između svjetla i mraka je kontrastiran jer „sumrak stiže/ pjevušeći/ te poljubi oči/ cvjetova pune očekivanja“. Dolazak sumraka je uspoređen sa odlaskom u smrt starih ljudi. Iako dolazi do mraka, pjesnički subjekt je prožet rezignacijom koja rezultira mirom.

Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće


Opomena zaboravu onih koje je odnio sa sobom mrak, iskazana je u rimovanim distisima pjesme Života nam nije više. Dramskim monologom u Jedan s knjigom, podsjeća čitatelja da se čitanjem mogu pronaći dijelovi sebe koji nisu smjeli ili nisi mogli zaživjeti. Potiče nas da se prepustimo infantilnoj imaginaciji jer ona je dio nas koji ponovno treba otkriti. Potiče nas da ne tražimo u svemu odgovore, svrhu i korist nego da se larpurlartistički prepustimo životu, poput djeteta „koje viče da bi vikalo/ ne očekujući odovor“. Često se personificira tišina pa je ponegdje „beskućnik“ kojega autorica poistovjećuje sa svima nama. Ponekad se emocija hiperbolizira i patetizira invokacijama i ponavljanjem.

Prozni iskaz se ponajviše očituje u pjesmi Tulipan i smrt gdje se autorica bezuvjetno prepušta imaginarnom personificirajući i oneobičavajući motive. Nakon uvoda, zapleta i dijaloga, priča se raspetljava poantiranjem smrti. Taj motiv prožima cijelu zbirku, možda najefektnije stoji u pjesmi Oko zida, gdje je smrt poistovjećena sa nijemošću zida i slijepčevim plačem.

Osim razgovora s čitateljem, pjesnički subjekt razgovara i sa samim sobom, retoričkim pitanjima o istinitosti zbilje koja je pod okriljem ruševina narušena. Često imperativno se potiče na religiozni aspekt života. Metonimijski se evocira Bog s kojim se poistovjećuje u osamljenosti i patnji. U gotovo svakoj pjesmu, provlači se motiv mraka što potvrđuje autoričinu izjavu da se „vjenčala s mrakom“. Mrak postaje i samo tijelo pjesničkoga subjekta. Balkon kao Lorcovski izlaz iz zatvorenog, u Hofminoj poeziji funkcionira „kao lopoč“ na koji se izlazi iz vlastitog mraka.

Riječi i situacije koje život stavlja u „mrtvo stanje“, oživljene su u pjesmi Mrtve nisu. Emotivni naboj ove pjesme iziskuje osobitu pažnju, a cijela zbirka Mrakom vjenčana, katarzično rasvjetljavanje mračnih predjela osobnosti.


Autorica: Marija Pavković

Upute na tekst:

Mrakom vjenčana, Gunvor Hofmo.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤