William Shakespeare: Venera i Adonis

Abraham Bloemaert Venus and Adonis, 1632.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
William Shakespeare: Venera i Adonis

Venera i Adonis je prvo Shakespearovo pjesničko djelo. Napisao ga je po svoj prilici između 1589. i 1593., dakle kao mladić od 20 do 24 godine. Shakespeare je rođen 1564. Djelo je upisano u Stationers Register – 1593. na ime izdavača Richarda Fielda: godine 1594. prešlo je to pravo izdanja na Harrisona Star, a 1596. na Williama Leake, koji je kao i pjesnik bio iz Stratforda, a to je pravo zadržao i iza pjesnikove smrti.

Poema je izdana prvi put god. 1593. Za pjesnikova života doživjela je šest izdanja, a tokom dviju generacija iza njegove smrti još sedam. Od svih tih izdanja sačuvao se do danas samo 21 poznati primjerak. Znači da je djelo ne samo kupovano, nego i čitano.

Temelj ovoga pjesničkog djela je grčka mitološka priča o ljubavi Venere i Adonisa. Taj je mit nastao u Siriji, prešao u Egipat fantazijom grčkoga naroda. Prema jednoj verziji, Venera je Adonisa, još kao dječaka u zipci, predala na čuvanje Persephoni, kćeri Zeusa i boginje Demetre, a ženi Plutona, vladara Podzemmog Svijeta. No i Persephona se zaljubi u lijepoga Adonisa i ne htjede ga vratiti Veneri. Sam Zeus je morao donijeti odluku u tome sporu, te presudi, da Adonis bude jednu trećinu godine u Donjem Svijetu s Persephonom, drugu trećinu s Venerom, a o trećoj neka sam odluči.

Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće

Adonis privodi Veneri. Prema tome u Adonisu je prikazan život prirode, te se za vrijeme cvata, rasta i plođenja nalazi na Gornjem Svijetu, a za vrijeme zime u Podzemnom.

Po drugoj verziji toga mita Venera se toliko zaljubila u lijepoga Adonisa, da je napustila Olimp i svoja svetišta, te samo jurila za svojom ljubavlju. Adonis je bio strastven lovac, a zaljubljena ga je božica štitila, da mu se u lovu što zla ne dogodi. No jednom ipak vepar, koga je poslao u Veneru zaljubljeni Ares ili osvetljiva Proserphina, teško rani i ubije Adonisa. Venera mu poleti u pomoć. U trku ogrebe nogu o trn, a iz njene krvi procvale na trnu ruže. Iz Adonisove krvi nikoše anemone. Zeus, da utješi teško ražalošćenu Veneru, donese presudu o izmjeničnom Adonisovom boravku na zemlji i u podzemlju.

Ovo pjesničko djelo buja mladošću i zanosom mladoga Shakespearea. Ono se događa nominalno negdje u Grčkoj, a uistinu u okolici pjesnikova rodnog Stratforda, otkud je on i ponio svoje prve mladenačke impresije. Djelo nam crta neprispodobiljivom realnošću i zanosom zaljubljenu boginju i još nezreloga mladića Adonisa, nasrtnog ata i mladu kobilu, te divlji lov na vepra. Taj opis lova daje podlogu vjerojatnosti predaji, da je mladi Shakespeare kan krivolovac, ubio vlasteoskog jelena i radi toga bio prisiljen napustiti svoj rodni Stratford.

Usprkos toga, što se u ovoj poemi radi o mitološkoj priči, bogovima i polubogovima, o životinjama, s kojima upravljaju nadnaravna bića, ipak su u njoj sva čuvstva i svi opisi (često personificirane) prirode izraženi tako ljudski, tako jasno i realno, da je ovo renesansno djelo, u svome načinu, izrazu i duhu potpuno shvatljivo i dan-danas, bez obzira na svoj renesansni dekor i mitološki okvir.


Izvor: Shakespeare William, Venera i Adonis, pogovor: Danko Angjelinović

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤