Suhrawardi: Svjetlost svjetlosti i ontologija


Suhrawardi: Svjetlost svjetlosti i ontologija

Po učenju Suhrawardija sve realnosti su samo manifestacije svjetlosti različitog intenziteta. Realnost nema potrebe da se definiše, jer se po pravilu uvijek nejasna, tamna, stvar definiše jasnijom, svjetlijom stvari, a od svjetlosti nema ništa jasnije i svjetlije pa se prema tome svjetlost ne može ničim drugim definisati. U stvari, sve se stvari rasvjetljavaju pomoću svjetla pa tako mogu biti i definisana posredstvom svjetlosti. Čisto svjetlo kojeg Suhrawardi naziva Svjetlost svjetlosti (Nur el-envâr) je Božanska esencija čija je svjetlost zbog svog intenziteta zasljepljujuća. Najviša svjetlost je izvor svih egzistencija, jer univerzum sa svim aspektima svoje realnosti nije ništa drugo nego različiti stepeni svjetlosti i tmine. Ili da citiramo pisanje samog Suhrawardija:

Esencija Prve apsolutne svjetnosti, Bog, zrači konstantnom iluminacijom kroz što manifestuje i udjeljuje egzistenciju svim stvarima, darujući im život Svojim zrakama. Sve na ovom svijetu je nastalo iz svjetlosti Njegove esencije i svaka ljepota i savršenstvo dar su Njegove milosti i potpuno se približiti ovoj Svjetlosti predstavlja spasenje.”

Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće

Prema tome ontološki status bilo kog bića zavisi od stepena njegove blizine prema Najuzvišenijoj Svjetlosti i od stepena sopstvene prosvijetljenosti. Suhrawardi ukazuje na nekoliko načina i puteva kako se mogu razlikovati različita područja univerzuma. Na primjer, neko može sve stvari posmatrati sa stanovišta da li su svjetlost ili tmina. Ako su svjetlost ta svjetlost je ili u njima samim, opstoji od njih samih, u kom slučaju se zovu čista svjetlost (nur-i mudžerred) ili su zavisne od nečeg drugog izvan sebe, svjetlost dobijaju iz drugog izvora i tada se zovu akcidentalna svjetlost (nur-i ‘aredi). Na isti način i tmina ili postoji sama od sebe i tada se zove tmina (gasaq) ili njeno postojanje zavisi od nečeg drugog izvan nje same, u kom slučaju se zove forma (hej'e).

Suhrawardi dijeli bića i prema stepenu njihovog shvatanja i obaviještenosti. Jedno biće je svjesno ili nesvjesno o sebi. Ako je svjesno o samom sebi, ova svjesnost ili izvire iz njega samog, kao što je slučaj kod Najuzvišenije Svjetlosti ili Boga, kod meleka, kod ljudske duše i kod arhitipova, ili pak njegova svjesnost o sebi zavisi od nečeg drugog izvan njega samoga, što je slučaj npr. kod zvijezda ili vatre. Na isti način ako jedno biće nema svijesti o sebi ono postoji ili samo po sebi i postaje tmina, kao što su tijela u prirodi, ili njegovo postojanje zavisi o nečem drugom izvan njega samog, kao što je npr. slučaj kod boja i mirisa. Na ovaj način različiti stepeni u univerzalnom lancu se počinju razlikovati jedan od drugog.

Prema tome, kriterijum za razlikovanje stepena zbilje jeste stepen svjetlosti koju posjeduje svako biće, a ova svjetlost je upravo saznanje i svjesnost. Univerzum, dakle, proizilazi iz Najuzvišenije Svjetlosti bez postojanja jednog supstancijalnog i materijalnog kontinuiteta između to dvoje. Pored toga, Svjetlost svjetlosti ima svoga zamjenika i neposredni simbol u svim domenima realnosti, npr. sunce na nebu, vatru među elementima i uzvišenu svjetlost u ljudskoj duši (en-nûr el-isfehbudî), tako da se svugdje manifestuju Njegovi znaci i sve potvrđuje Njegovu prisutnost.


Izvor: S. H. Nasr, Tri muslimanska mudraca.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤