Zdravko Odorčić, Drama: Zatvorske cimerice, Prizor 5.


Zatvorske cimerice

Prizor 5.

(Ulazi Čuvarica)

JOZEFINA: E, sad smo nadrapale!

ČUVARICA: Pa dobro što je ovo!? Vi niste normalne… Ovo je zatvor, a ne plesna dvorana… I vidi, zašto ste zavezali Mery!?

JOZEFINA: Htjela nam je štrik oko vrata…

KAMELIJA: I… kvrc…objesit…

VELIKA: Nisam ja ništa htjela… Ove dvije ludače nisu normalne… Samo sam došla po svoju ukradenu hranu… A vidi što su mi uradile…

ČUVARICA: Ako netko mora dijeliti pravdu, onda sam ja ta…

VELIKA: Imaju nož… htjele su me ubosti!

ČUVARICA: Odvezujte Mery, odmah!

JOZEFINA: Malo sutra… Ne pada mi na pamet…

ČUVARICA: Odvezuj…

KAMELIJA: Ja ne bih… opasna je… stiska vrat…

ČUVARICA: Ja ću ju odvezati, a onda ću se s vama obračunat!

KAMELIJA: Nemoj tako pričati… Lovi me strah…

Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće

ČUVARICA: Vidjet ćeš kad te ja ulovim… (Pođe odvezati Veliku)

JOZEFINA: Mi smo dame… mi ne napadamo… Mi se samo branimo kad nas napadnu! (Prilazi Čuvarici i gurne ju preko Velike. Ova pada)

KAMELIJA: (Prilazi Čuvarici s leđa i prisloni veći nož na vrat) Ne miči se…

ČUVARICA: Smirite se… Znate li što vas poslije ovoga čeka!?

VELIKA: Primirje… Pomirimo se i idemo iz početka!?

JOZEFINA: Ma nemoj, molim te! Kad god vam je nož pod vratom, vi se mirite… (Košuljom veže Čuvaricu preko Velike) Tako… to smo sredile! Šampanjac!?

KAMELIJA: Šampanjac!

(Toče i piju šampanjac)

JOZEFINA: Sad ćemo valjda imati mira!

KAMELIJA: A sad – ples…

JOZEFINA: Ples!?

KAMELIJA: Ideš li ti na audiciju za ples!?

JOZEFINA: Pa naravno…

KAMELIJA: Onda moramo vježbati ples… Prvo klasika… valcer… pa idemo… jen dva tri… jen dva tri… jen dva tri… jen dva tri… okret… tako… elegantno… dostojanstveno… tako… (Prilazi joj i s njom pleše) Jen dva tri… jen dva tri… gledaj me u oči… tako… okret… dobro ti ide…

JOZEFINA: Uvijek sam valcer dobro plesala… Znali su me dečki vrtjeti kao na vrtuljku, a ja sam lebdjela poput leptirića i uživala u zvucima violine… do jutra…

KAMELIJA: A sad tango… tango argentino… Prekrasna plesačica Jozefina na podiju samo za vas i vaše oči… (Plešu dionicu tanga) I na kraju za vjernu publiku Jozefina samo za vas… Kan kan… (Jozefina pleše kan kan. Kamelija karikira ples)

JOZEFINA: Ovo je dobra vježba…

KAMELIJA: I ispočetka… Valcer… pa opet tango…

JOZEFINA I KAMELIJA: Lijevo i onda pravo do hodnika… Onda opet lijevo i ravno na glavna vrata… Na glavna vrata… Otključaš i desno ti je rijeka… a opet lijevo grad… Desno rijeka… i lijevo grad.

PRIZOR 5.

(Zatamnjuju se svjetla na pozornici. Na prosceniju osvijetljene Jozefina i Kamelija)

JOZEFINA: Desno vidim rijeku…

KAMELIJA: Lijevo je onda grad…

JOZEFINA: Krenimo u grad i izgubimo se među ljudima…

KAMELIJA: Isparimo!

Kraj

Bilješka o autoru:

Zdravko Odorčić rođen je u Osijeku. Radi i živi u Zagrebu. Dramaturg je, redatelj, romanopisac i pjesnik. Urednik je preko  200  književnih izdanja.  Osnivač je KULTure SNOVA  u Zagebu i Radio snova. Već u drugom razredu srednje škole napisao je monodramu Čovjek, pas i mačka te u suradnji s ondašnjom MZ Retfala postavlja na scenu. Monodrama je imala preko 40-tak izvedbi. Kao student pokušava izdati svoj roman u vlastitom izdanju na što su novine oštro osudile, te su mu profesori sa Katedre hrvatskog jezika savjetovali da piše pod pseudonimom dok se ne slegne prašina budući da mu je prijetilo i izbacivanje s fakulteta. Od tada piše pod pseudonimom Saša Z. Odorčić sve do 90-tih godina. Pjesme su mu prevođene na slovneski, makedonski, romski, hebrejski, arapski, mađarski, bugarski, češki, malezijski, talijanski i engleski jezik. Član je Društva dramskih umjetnika Hrvatske, Matice hrvatske i mnogih drugih kulturnih asocijacija i udruga. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja kako za svoj umjetički rad tako i za društvenu angažiranost gdje preko kulture spaja ljude i na taj način se bori za mir i toleranciju u svijetu.


Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤