Poezija: Suada Redžić


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Nekad, neko, negdje

nekad mi srce tako zadrhti
kao da Neko tamo negdje
u daljini bliskoj
o meni
misli

nekad mi se u hodu noge presjeku
kao da se s Nekim tamo negdje
u daljini bliskoj
iznenada sasvim
susrećem

nekad mi glasa u sred pripovijedanja
ponestaje kao da mi Neko tamo negdje
u daljini bliskoj
govori da
ušutim

nekad mi se iznenada samo plače
i ja odista zaplačem i plačem
kao da se Neko tamo negdje
u daljini bliskoj
unutar sebe kroz tišinu i uzdah
od mene
rastaje

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće

Susret

od našeg susreta
jedino što pamtim
su njegove šake

njegove su šake takve da
ako ih spoji i blago otvori
tako da dlanovi gledaju ka nebu
jedna bi ptica mogla mirno
sebi tu da načini
gnijezdo

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Predstavljanje

šta da kažem o sebi?
ja o sebi ne umijem da govorim
i ne pamtim jesam li ikada o sebi govorila
ja se uvijek skrivam u nekim detaljima
opisujem ljude, pse, mačke, ptice
govorim o životu, o smrti
govorim lahko o svemu
(baš sam pričalica)
samo o sebi riječi izustiti ne umijem
ja, koja od sebe čitav život bježim
ja, koja sam se zaljubila u poeziju
onog dana kada sam ga ostavila
i shvatila da mi to nikad neće oprostiti
(a još niko ne zna da sam i sebe ostavila ostavljajući njega)

o sebi uspijem govoriti još samo kroz treće lice:
opisujući jednu nju, što voli kišu
i voli ptice
nosi moj broj cipela, iste boje haljina
čak nosi i njegov stari sahat oko lijeve ruke
sahat čiji otkucaji nju podsjećaju na otkucaje
njegovog srca – mjesta gdje je živjela

kako da govorim o sebi
kad sve u djelićima pripadam drugima
svugdje me ima sem kod sebe same nema

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Nefs

Odmora treba duši ovoj što luta,
tišine i slobode uzdaha joj treba,
noćne tmine i vedra neba joj treba
da ugledala bi sjaj zvijezda dalekih,
odmora joj treba, Gospodaru, duši,
duši toj što po dunjaluku luta tražeći Te.
Odmora treba duši ovoj za tijelo vezanoj,
a tijelu što dušom je vezano treba da stane:
Čelo tlo da dotakne i usne da šapuću u gluhu noć pred zoru,
da se samo nad sobim zamisli:
od čega je i čemu je stvoreno?

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autorici:

Suada Redžić, iz Sandžaka. Rođena je jedne davne zime. Voli knjige otkako zna za sebe. A pisanje je nekako samo od sebe došlo. Svoje rukopise potpisuje sa “suvada”. Još uvijek ne zna zašto.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤