

Nekad, neko, negdje
nekad mi srce tako zadrhti
kao da Neko tamo negdje
u daljini bliskoj
o meni
misli
nekad mi se u hodu noge presjeku
kao da se s Nekim tamo negdje
u daljini bliskoj
iznenada sasvim
susrećem
nekad mi glasa u sred pripovijedanja
ponestaje kao da mi Neko tamo negdje
u daljini bliskoj
govori da
ušutim
nekad mi se iznenada samo plače
i ja odista zaplačem i plačem
kao da se Neko tamo negdje
u daljini bliskoj
unutar sebe kroz tišinu i uzdah
od mene
rastaje


Susret
od našeg susreta
jedino što pamtim
su njegove šake
njegove su šake takve da
ako ih spoji i blago otvori
tako da dlanovi gledaju ka nebu
jedna bi ptica mogla mirno
sebi tu da načini
gnijezdo

Predstavljanje
šta da kažem o sebi?
ja o sebi ne umijem da govorim
i ne pamtim jesam li ikada o sebi govorila
ja se uvijek skrivam u nekim detaljima
opisujem ljude, pse, mačke, ptice
govorim o životu, o smrti
govorim lahko o svemu
(baš sam pričalica)
samo o sebi riječi izustiti ne umijem
ja, koja od sebe čitav život bježim
ja, koja sam se zaljubila u poeziju
onog dana kada sam ga ostavila
i shvatila da mi to nikad neće oprostiti
(a još niko ne zna da sam i sebe ostavila ostavljajući njega)
o sebi uspijem govoriti još samo kroz treće lice:
opisujući jednu nju, što voli kišu
i voli ptice
nosi moj broj cipela, iste boje haljina
čak nosi i njegov stari sahat oko lijeve ruke
sahat čiji otkucaji nju podsjećaju na otkucaje
njegovog srca – mjesta gdje je živjela
kako da govorim o sebi
kad sve u djelićima pripadam drugima
svugdje me ima sem kod sebe same nema

Nefs
Odmora treba duši ovoj što luta,
tišine i slobode uzdaha joj treba,
noćne tmine i vedra neba joj treba
da ugledala bi sjaj zvijezda dalekih,
odmora joj treba, Gospodaru, duši,
duši toj što po dunjaluku luta tražeći Te.
Odmora treba duši ovoj za tijelo vezanoj,
a tijelu što dušom je vezano treba da stane:
Čelo tlo da dotakne i usne da šapuću u gluhu noć pred zoru,
da se samo nad sobim zamisli:
od čega je i čemu je stvoreno?

Bilješka o autorici:

Suada Redžić, iz Sandžaka. Rođena je jedne davne zime. Voli knjige otkako zna za sebe. A pisanje je nekako samo od sebe došlo. Svoje rukopise potpisuje sa “suvada”. Još uvijek ne zna zašto.
