Hrvat pisac, glumac i dramaturg, Robert Roklicer rođen je u Vukovaru 1970. godine. Završio je Akademiju dramske umjetnosti. Pisao je književne, filmske i pozorišne kritike za domaće i svjetske novine (npr. francuski Le Monde), a objavio je jedanaest knjiga: “Underground”, “O čemu pričaš”, “Pivo ne ostavlja mrlje od kave”, “Tamo gdje si ti, nema paukova”, “Bez detalja, molim”, “Nebo nek’ je i dalje samo nebo”, “Oprosti, a i ne moraš”, “Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna”, “Apsolutno siguran”, te “Kako se ubiti” i “Žene, luđaci i malo dobrih pedera”. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva filmskih djelatnika – Ogranak glumaca i Matice hrvatske. Preminuo je 2018. godine.
Revolt
Pronašao sam zaklon pod kamenom
Uvukao glavu u ljušturu
I dok me drugi lovci traže Nezasitno ja se smijem
Nude mi lovci gliste i crve
Da iziđem van na svježi zrak
Šutim jer živ sam, što će mi crvi
Bitno je biti zaštićen i
Sam
Tamnoplavi sako
Prije nego što propucam
Svoje ždrijelo
Odjenut ću tamnoplavi sako
Košulju bijelu i triko kravatu
Odrezati nokte na nogama
Okupati se u mirisnoj kupki
Prije toga ću se ošišati
I, valjda, napisati oproštajno pismo
Prije nego što propucam
Svoje ždrijelo
Ubit ću nekoliko prolaznika Onako nasumice
Možda čak dignem općinu u zrak I ubacim otrov u
Gradski vodovod
Ili, možda neću…
Da, neću odjenuti tamnoplavi sako
– Loše mi stoji
Jutarnja mučnina
Jutrom kad se budim iz sna
Jutrom kada sunce zasja
Jutrom kad zacvrkuću ptice
…shvatim da sam stigao do dna
Treba mi vruća kava i barem dim cigarete
Treba mi hladan tuš i odsutnost živih bića
Treba mi kapljica vode za dvije tablete
… i barem čašica žestoka pića
Ponekad
U sjeti se ponekad sjetim
Nogometnog igrališta kraj škole
Između ženske svlačionice stare topole
Na ogradi žutoj od dječje pišaće
Stajala si
Kao kraljica
Oronula pogleda i grudi
Moja prva ljubavi
Dunjalučar 