Kraljica obojena u najtamnije boje
Mnogi zaljubljenici u historiju crnom kraljicom nazivaju Katarinu Mediči, međutim o toj takozvanoj crnoj kraljici treba govoriti možda nekom narednom prilikom. Ovdje je ipak riječ o drugoj kraljici koja je među širim ljudskim masama obojena u crno – naime riječ je o Barbari Celjskoj (1381-1451.). Kraljica, pa čak i carica Barbara, je bila dosta vezana za južnoslavenske prostore. Ona je bila kći grofa Hermana II Celjskog, kao i supruga široko poznatog ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog. Prema nekima je bila njegova druga zakonita supruga, dok drugi smatraju da je bila četvrta. No, ovdje ipak nije riječ o njezinom poznatom suprugu nego o samoj Barbari. Zasigurno ne bi bilo korektno da se ovako zanimljiva te mistična ličnost sa legendarnim karakterom života bude zapamćena pod sjenom svog slavnog supruga. U biti, kraljica Barbara se i za vrijeme svog života nekako odupirala od te sjene svoga supruga. Na koji način?
Primorana njegovim čestim odsustvima, zemljom je vladala sama. Prema nekim izvorima jako hrabro i oštroumno, optužena da nije imala milosti. Baš iz tog razloga se kod naroda javljao nagon za stvaranjem svakojakih strašnih i podmuklih priča koje su vremenom dobivale legendarni karakter. Baš kao što i u današnjici vladari i oni koji su blizu vlasti i moći bivaju obojeni u crno, tako su i kroz historiju oni moćni i bogati bili obojeni u najtamnije boje – makar to nekada i bilo neopravdano. Sa druge strane javljaju se i mnogi drugi razlozi koje je potrebno obrazložiti, a mogli su pridonijeti tom njenom nadimku.
Jedan od tih razloga jeste da se kraljica Barbara bavila alhemijom i danas je po tome i prepoznatljiva. Može se reći da je danas više poznata kao alhemičarka nego kao crna kraljica. Smatra se da se u posljednjim godinama svog života Barbara povukla u dvorac Hradec Kralove u Češkoj, gdje joj je, kako se navodi glavna zanimacija bila upravo alhemija. Međutim o tome se ne može sa sigurnošću govoriti pošto jako često dolazi do različitih stavova kada je u pitanju validnost njenog bavljenja alhemijom. Do toga dolazi jer Johann von Laaz – koji se i sam bavio alhemijom – optužuje Barbaru Celjsku za zloupotrebu alhemije kroz pretvorbu metala. Naime, on je nju optužio da je varala mnoge trgovce lažnim srebrom i zlatom. Tu je riječ o pretvaranju bakra i drugih kovina u plemenite metale. Kada Laaz optužuje Barbaru, on to pripisuje ženskoj lukavosti. No dok se analizira ova optužba, treba imati na umu da je upravo Johann von Laaz poznat kao varalica i lažov, čak je zbog toga protjeran iz Italije u svom vremenu. Čak se on sam bavio time, pa zasigurno da jedna takva ličnost želi umanjiti svoju sramotu na način da sa sobom u ponor povlači svoje kolege. Samim time, njegove optužbe se moraju uzeti sa velikom dozom rezerve jer ovo ne bi bio prvi put da on nastoji drugog alhemičara potvoriti za prevaru. Bilo kako bilo, ličnost poput Barbare Celjske donosi jako zanimljiv dodatak historiji alhemije u Hrvatskoj, pa makar i kroz taj legendarni karakter.
Pored toga, neki smatraju da je tako nazvana jer je, nakon što je u svojim četrdesetim godinama ostala udovica, počela nositi samo crninu, dok drugi pripisuju to njenom zlom i oholom karakteru. Također neki njenu crninu povezuju sa crnim noćima, ta skupina smatra da je ona imala česte noćne pohode. Baš ti noćni pohodi se vezuju za Medvedgrad kojim je ona vladala. Naime prema predajama smatra se da je ona imala nadnaravne moći i da se bavila crnom magijom. Čak se u legendama može čuti da je upravo ona stvorila Plitvička jezera. Ljudi su strahovali od njene ličnosti, redovno je postavljana u istu liniju sa okrutnim ponašanjem te razvratom i svim onim najcrnjim atributima koji bi se mogli pripisati jednoj ženi. Mnogi su čak vjerovali da ona donosi nesreću.
Na samom kraju, pretpostavimo da je suprugu vladara poput Žigmunda Luksemburškog krasila ljepota i intelekt. Pored toga, zasigurno je da je žena koja je sama bdila i vladala nad dijelom kraljevstva dugi niz godina ustvari bila politički vješta. Na samom kraju sigurnost koju imamo u postojanje njenog istančanog intelekta, može se pripisati njenoj vezi sa alhemijom – pa kakva god ta veza bila. Zasigurno je sudbina ove kraljice jako tragična. Upravo iz razloga što se ženstvenost najčešće vezuje uz ljupkost i krhkost. Međutim, Barbari Celjskoj jednoj naizgled jako hrabroj i sposobnoj ženi se pripisuju drugačiji atributi. Barbara Celjska je kroz mitologiju obojena u najtamnije boje, a tome su pripomogli i opisi njene ličnosti u književnosti. Bitno je zapamtiti da ništa ipak nije posve crno niti posve bijelo. Ovakav kraj bi se mogao tumačiti kroz značenje “jin i janga”- na osnovu toga kako ništa na svijetu nije potpuno bijelo samim time ni crna kraljica ipak nije potpuno crna
Bilješka o autorici
Lamija Keso, rođena 2001. godine u Bugojnu, odrasla je u susjednom Gornjem Vakufu Uskoplju gdje je završila osnovno i srednje školovanje. Kroz tinejdžerske godine je pronašla svoju ljubav u knjigama, historiji, fotografisanju. Svoju prvu samostalnu fotografsku izložbu je imala 2019. godine. Pored toga od tada se bavila aktivizmom i društveno korisnim radom – ka čemu nastoji sve do dan danas. Zanimljivo je pomenuti i njenu ljubav prema muzici koja je krenula od ranih godina kada je počela svirati klavir. Nakon završene gimnazije, preselila se u Sarajevo. Trenutno studira na Filozofskom fakultetu, Odsjek za historiju – prvi ciklus. Zasigurno ju je tu dovelo veliko interesovanje prije svega prema srednjovjekovnoj Bosni i srednjem vijeku, pa nakon toga antici i drugim historijskim periodima i procesima.
Dunjalučar 