Slijedio sam uglavnom vlastiti osjećaj za „intervenciju u povijest“ vodeći se prosto ličnim nahođenjem i željom da historiju učinim onakvom kakva se meni dopada, a ne onakvom kakvom je predstavljaju profesionalni historičari. Svjestan da je historija tek dobro osmišljen historiografski narativ nastojao sam ga izmijeniti estetizirajući odabrane dijelove a ono što se, u najširem smislu, naziva historiografska preciznost za mene je uvijek bila jedna vrsta nerazumnog i narcisoidnog zahtjeva da se slijepo vjeruje u priču, kakve su uostalom i sve druge.
(Jasmin Agić, O historiji Bosne, mitovima i fantastičnoj književnosti)
Čudo u ulici Omera Maslića
Bosanskohercegovački pisac Jasmin Agić u svojoj novoj zbirci priča Čudo u ulici Omera Maslića razrađuje i definira temu historijske fantastike kao jedan od temelja svoje poetike. Agić pokazuje kako je književnost prostor bezgraničnosti i mogućnosti, pri čemu pisanje proizilazi istovremeno iz emocija i čitateljskog iskustva samog pisca. Kada se govori o odnosu historije i fantastike, vrlo često se kaže kako su binarne opozicije, međutim, Agić pokazuje kako historija nije okamenjena, podložna je interpretacijama, reinterpretacijama i ideološkim učitavanjima.
Iz zbirke Čudo u ulici Omera Maslića jasno je da pisac poznaje historijske izvore, radove Vlajke Palavestre, Mula Mustafe Bašeskije, Hamdije Kreševljakovića, Evlije Čelebije, članke o narodnim predanjima, običajima i legendama koji su objavljivani u Glasniku Zemaljskog muzeja od 1889. godine, te djela bosanskohercegovačkih pisaca, u prvom redu Dervišu Sušića. U skladu sa time, zbirka je prožeta atmosferom koja iskusnom čitatelju ukazuje na bosanskohercegovačku historiju, književnost i usmene predaje. Ima odgovarajuću patinu, jedinstvena je i obilježava je postupak oneobičavanja koji od čitatelja traži punu pažnju, otvorenost i spremnost na sagledavanje historije iz nešto drugačije perspektive. Čudo u ulici Omera Maslića počiva upravo na pretpostavljenim razlikama između fikcije i fakcije, usmenog predanja i pisanog traga.
Zbirka počinje sagom o Orlovićima koju čini dvanaest priča (Genesis, Zaboravljeni jezik, Bijes pravednika, Oštroumna kadinica, Zakletva preobraćenika, Uzaludna žrva, Nepokolebljivost atentatora, Na pravom putu, Okrenuto svijet naglavačke, Posljednji pogled na Bosnu, Epilog i Život se ponovo rađa) o porodici čiji članovi su poput orlova, hrabri i pronicljivi, a kroz koje pisac pokazuje svoju interpretaciju života u Bosni i Hercegovini kroz pet stoljeća. Za mene su oni ponosni, prkosni, tvrdoglavi, čvrsti ljudi koji nikada ne uzmiču, koji se nikada ne odriču svojih uvjerenja i ljudi su to koji, bez obzira gdje se i u kakvim prilikama našli, svojeglavo vole svoju sopstvenu viziju Bosne.
To su likovi kojima je Bosna, kao fenomen za koji vežu svoje emocije i unutrašnji život, referentna tačka što određuje njihovo postojanje, ona je iznad vremena, prostora, ljudi, historije i religije. Sa druge strane stoje priče poput naslovne Čudo u ulici Omera Maslića, zatim Legenda o Demilu, Bašta lavice Muthoni, Zmajevo oko, Hanino putovanje na drugi kraj noći, koje mogu poslužiti kao reprezentativan primjer načina na koji se Agić poigrava sa odnosom fikcije i fakcije, historije i fantazije, čudesnog i čudovišnog. To su priče u kojima do izražaja dolazi ludička funkcija jezika i teksta, tu se čitatelji suočavaju sa zamagljenom ili pak nepostojećom granicom između sna i jave.
U Legendi o Demilu, Agić uzima jedan slabije poznat mit iz perioda srednjovjekovne Bosne, o divu Demilu o kojemu je neopširno pisao Vlajko Palavestra, te čiji se navodni grob i divovski nadgrobni spomenik nalaze u blizini Stoca. Iz ovih rijetkih spominjanja diva Demila Agić piše priču koja pokazuje način na koji historijsko uranja u mitsko, i obrnuto. Historijska fantastika ovog pisca počiva na procesu istovremene mitologizacije i demitologizacije, mistifikacije i demistifikacije, suočavanja čudesnog i čudovišnog. U legendi Demila su ubili naši najveći narodni heroji Alija Đerzelez i Marko Kraljević. Međutim, kao što Andrić u svojoj pripovijetci Đerzelez u hanu demitologizira i na nivo čovjeka spušta lik Alije Đerzeleza dopuštajući mu da sjaše sa konja i otkrije svoje krive noge, nizak rast, neherojski stas i intelekt, tako i Jasmin Agić ova dva heroja spušta na nivo bića koja u sebi nemaju ništa herojsko.
Agićevo interveniranje u historiju putem elemenata fantastičnog, snovitog i onostranog, te pokazivanje njene fleksibilnosti, predstavlja svojevrsno čudo u savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti, koje odbija definiranje i odupire se zatvaranje u jasne okvire, a pokazuje višeznačnost, i književnost kao polje bezgraničnih mogućnosti.
Autorka: Zerina Kulović
Upute na tekst:
Jasmin Agić, Čudo u ulici Omera Maslića.
Knjigu možete kupiti u Buybook Shopu.
Dunjalučar 