Poljska pjesnikinja Eva Zonenberg rođena je 1967. godine. Završila je Muzičku akademiju i nastupala kao pijanistkinja,a završila je i studij filozofije, te predavala Kreativno pisanje. Za svoju prvu zbirku poezije dobila je nagradu Georg Trakl. Poznate su njene zbirke: Hazard (1995), Zemlja hiljadu notesa/Ispovijesti Lindzi Kempa/(1997), Planeta (1997), Povodac (2000), Bukteći tramvaj (2001), Čas ushićenja (2005).
Skala osjetljivosti
Poslije onog što se dogodilo
ne umijem da razgovaram sa mrtvima
a ni sa živima
ne umijem da dijelim život na dan i noć
a ni na sate
ne polazi mi za rukom molitva šapatom
a ni glasna
neću da gledam u ogledalo
a ni u ljude
poslije onog
od vjere je ostalo nekoliko zrnaca brojanica
od snova nekoliko bijelih tabletica
od stihova jedan kompromitujući naslov
od razgovora gađanje mesom
od prijateljstva jeza poslije prvih slova imena
od znanja smrad lakiranih omota
od sjećanja uvijek svježi ugrušci
odučila sam se od istinskog života
zaboravila sam čemu služi tijelo
bojim se da budem voljena
poslije onoga što se dogodilo
ne koristim dodir
Eva Prema Danteu
“Na pola puta” leži pupčana vrpca savijena poput znaka pitanja
prugasta zmija šminkom crta usta izlazi iz kuće baca ključ
zlatni uvojak kose puca prozorsko staklo
između nje i svijeta ne dodiruje je on već ona njega trideset
kapi kiše svaka od njih pripada drugom nebu kapi razbacane
u slučajna slova se povezuju u cjelinu: šoljice kanali delte
početak ili kraj odatle nije daleko do božanske komedije nejednako
poredana
šminka obožavanje vremena svaki trenutak se može zamijeniti sljedećim i biti
pjesnik čak u čistilištu u nekoj jabuci ona je trideseta sjemenka?
tokom trideset godina nikada stvarno nije postojala
ne znam šta je dodir i šta može da ulovi
ne poznaje hijerarhiju lakoće niti jak otpor
prošla je kroz unutrašnju srž nerava
nikada se odande nije vratila
ostala je u središtu nerasječene voćke
Rođendanska čestitka
Udalji se od mene podjednako u svim pravcima
„Uvek“ u životu odbaci koliko možeš
Toga dana lakša za godinu dana ispusti ga iz ruke
Sudbinski prepusti svako „nikad“
Kraj tih vrata postaću vlastita vrata
Kroz ta vrata izlaziću svakodnevno
Dunjalučar 