Ruzmarin vodič
Ne vidim te na kipovima svemoćnih,
ne krasiš pletenice nevjesti
sa osmim putnikom u stomaku,
iz kolijevki si izmigoljio…
Vidim kako Isusova majka
spušta sina na grm
i tvojim vinom nazdravlja izgnanstvu.
Grčka boginja ljepote
ulazi u naše samovanje među zidovima
i pali tvoje vlasi
da udahnemo proljeće Korzike.
Ali na kovčegu spremnim za mene
nijesi se zelenio.
Krenuću uz vrleti obala
da te uberem
a ti ćeš me namjerno voditi
stazama mirisa
da zalutam bez povratka,
ruzmarine moj…
Gdje je rođen Bog
Gdje sam se rodio,
pio mliječak smokava
i sladio se kestenima
iz vatre Prometeja?
Kako da vas spasim
i izbavim od smrti
kada ne poznajem domovinu
sa lijekom u amforama?
Rođen si ovdje uz morsku pustinju
kapljicama vječnog i bezmjerja poškropljen
a botanički vrt
četinara u Kamenarima
sačuvao te je od očnjaka legionara,
govorile su škure na promaji.
Bog ih od buke bogova berze nije čuo
i više se nije vratio
da morem spere sljepilo.
Je li to bio Bog
ili samo drugo more?
Pustolovina
Kći mi je rekla da će se
ubrzo udati za argonauta
i na slupanom brodu Argo
imati puno đece na prozorima
ploveće palate
uzidane u plićak boje petroleja.
Posadiće sjeme rogača iz očiju meduze,
potomke naučiti litografiji
i spremiti za mene vermut
od stidnih vlasi zove
kad dođem da čestitam vjenčanje.
Prerušen u ribara, prije čestitke,
baciću pikavac u more petroleja
da sagori i nestane.
Pustolovina tada neće biti,
uživaćeš u miru i graji posade –
samo da iz čašice vermuta
novo more ne prokapa
jer nas ne bi stigli vezati
brodskim užadima početka i kraja.
Kad te bolje pogledam,
možda ti takvu sudbinu priželjkuješ?
Mediterana
Često se ogledni…
Od vlasi stvarnih mitova
isplela je goblene mitologija.
Pod katedrom gdje je rođena istorija
sakupila opuške istoricizma.
Najbolje trubadure,
prezrene i bačene u arenu,
zamijenila muzikantima
iz domovine Mocarta, Čajkovskog
i brodvejskih šou programa.
Lišena modentiteta i pijana od sebe,
u haljini od čemerike
tetura se obalom tražeći te…
Često se ogledni
da od glava himere uplašen
njena lovina u živom medu
ne budeš.
Ko će je poslije otrijezniti?
Galiot
Bio sam galiot,
jedan od četiri stotine veslača
na mletačkoj galiji,
okovan i neuhranjen,
jeftiniji od drvene građe
i raspuklih ušnih vitraža
od psovki biča.
Bio sam brodoloman
i na prevlaci obamro
sa slanim ukusom slobode
na nepcima.
Bio sam i ne saznah –
je li to bio ukus moje krvi
ili more?
Tinta
Tinta ove pjesme
ne smije da se osuši
zato što je more
zahvaćeno iz kovitlaca – nedonoščeta
naspram Morinja.
Tinta ove pjesme
ne smije da šušti
i skorča se, poput kamena,
jer kako će fosil romoriti…
Ako se skameni
ova tinta na hartiji,
more i ja bićemo bezimeni.
Tinta ove pjesme –
pritoka Jadrana
i moja krv iz kipova Helade –
na hartiji ponire.
Ako pokušaš da je osušiš,
ralje morske psine
izroniće iz nje!
Mornarski uzlovi
Svi su dočekali slobodu:
Odisejeve ljubavnice u našim žitijima,
Kiklopi na drugoj kapiji bukvara,
morske nimfe Galateje
u prelivanju sazviježđa,
Neptun izronio iz fontane
sa trga u Bolonji,
arapske cifre mliječnim bogazima rasute,
moja kraljica u sarkogafu
odakle vapi za ogrlicom
od oblutaka sa Morače,
kći sa lovorikama
nad masakriranom barbikom
udata za Hiperiona…
Svi sem mene:
šifru mornarskih uzlova
znali su samo zvonici samoubice
kad nam je odzvonilo.
Zašto me astrološke tablice ne zovu
U Heladi su
astrološke tablice
slagali preciznije od piramida
i upisivali zakone, zavjete, epove…
Na ostrvu u Jadranu
u jednoj od slonovače
proreknuta je sudbina
po datumu rođenja
pisana krvlju morske vode.
Svakim sjutrašnjim danom mlađi
– ako prvi plač dočekam –
u svoju krv ću se uliti.
Avenijama ukrašenim balončićima,
nagim lutkama boginja u izlogu
i lipama vezanim bodljikavom žicom –
samo beskrvan trebam.
Astrološke tablice,
zašto me praporcima
mreškanja krvi i morskih ulja
ne pozivate?
Izbor iz poezije iz knjiga Bumerang valova (Shura publikacije, Opatija, 2020) i Ako dojedrim (JU Narodna biblioteka Stevan Samardžić, Pljevlja, 2021)
Bilješka o autoru:
Boris Jovanović Kastel (1971.) Kritika ga smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske orijentacije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva i književnosti bivše Jugoslavije. Objavio je preko dvadeset knjiga poezije i eseja. O njegovoj poeziji objavljena je knjiga izabranih eseja domaćih i stranih pisaca Mediteranski gospar (2009). Uređivao je časopis za književnost Ovdje (2000-2003).
Kastelovu knjigu poezije na slovenačkom jeziku Ručak na hridini (Kosilo na čeri, 2014.) objavila je slovenačka izdavačka kuća Hiša poezije u antologijskoj ediciji evropskih pjesnika Poetikonove lire kao dio programa Evropske komisije. Izbor iz Kastelove poezije na makedonskom jeziku Čekaju li nas brodovi (Чекаат ли бродовите) objavilo je renomirano Udruženje za nauku i kulturu НОВА izBitole 2018. godine.
Knjiga poezije Pozivno pismo suncu (2016), objavljena u prestižnoj bibloteci savremene crnogorske poezije Savremenik Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva iz Podgorice, ovjenčana je nagradom Književno pero Hrvatskog književnog društva za knjigu godine van idanja HKD-a. Knjigu poezije More u naručju (2017) objavio je Kulturni centar Novog Sada u poznatoj ediciji Anagram koja obuhvata savremene regionalne i evropske autore. Na Struškim književnim susretima 2017. godine u Strugi i Ohridu, Kastel je za poeziju dobio nagradu Kniževni branovi. Beogradski Institut za razvoj humanističkih disciplina Belko, Kastelu je u martu 2018. godine dodijelio specijalnu nagradu Balkanski juvelir za nemjerljiv doprinos baštinjenju, očuvanju i razvoju duha poezije i muzike Mediterana u književnom opusu. Iste godine, Borisu Kastelu je za doprinos mediteranskoj poeziji i povezivanju mediteranskih naroda i kultura uručena hrvatska književna nagrada Goran Bujić koju dodjeljuje zadarski Ogranak Hrvatskog književnog društva u Zadru.
Poezija mu je prevođena na italijanski, engleski, češki, mađarski, albanski, poljski, makedonski, slovački, ukrajinski, slovenački, azerbejdžanski i druge jezike. Zastupljen je u antologijama crnogorske, ex-Yu, slovenske i evropske poezije. Živi u Podgorici.
Dunjalučar 