Kalila i Dimna: Golubica, lisica i čaplja

Kalila i Dimna: Golubica, lisica i čaplja

Car Depšelim reče mudracu Bejdebi:

– Čuo sam sve što si mi ispričao, a sada mi navedi jedan primjer u kome se govori o čovjeku koji drugom savjet daje, a sebi ne umije da ga da.

– Kao primjer za to može poslužiti slučaj golubice, lisice i čaplje – odgovori mu
mudrac.

– A što se to među njima dogodilo? – upita car.

*Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće*

– Pričaju da je jedna golubica legla mlade na vrhu visoke palme koja je strčala u nebo. Golubica bi vila gnijezdo na vrhu te palme, ali bi zbog njene velike visine teškommukom uspijevala da iznese grančice i slamke potrebne za gnijezdo gdje će nositi jaja. Pošto bi savila gnijezdo, nosila bi jaja i na njima ležala. Kada bi se izlegli golubići i kada bi poodrasli, dolazila bi golubici redovito lisica koja je tačno znala kad su golubići porasli, pa bi stala pod stablo palme, viknula i zaprijetila bi joj da će se do nje ispeti ako joj ne baci svoje golubiće. Golubica bi joj onda bacila svoje mlade. Jednoga dana, kada golubići bijahu porasli, doletje iznenada čaplja i pade na palmu. Vidjevši da je golubica tužna, žalosna i veoma zabrinuta, upita je:

– Golubice, zašto si nesretna i žalosna?

– Čapljo, ja sam na velikoj muci, jedna mi lisica dojadi – odgovori joj golubica. – Kad god imam dva golubića, ona dođe, zaprijeti mi i ispod stabla palminog vikne, pa se od nje prepadnem i bacim joj svoja dva golubića.

– Kada ti lisica dođe po golubiće, kao što ti veliš, ti joj tada reci: “Ja ti neću baciti svoja dva golubića, a ti, hajde, popni se do mene i izloži se opasnosti! Kada i to učiniš i pojedeš mi dva golubića, ja ću poletjeti ispred tebe i spasti se” – nasavjetova je čaplja.

Kad čaplja nauči golubicu ovoj varci, poletje i pade na obalu jedne rijeke. Lisica dođe u određeno vrijeme, stade pod palmu i viknu kao i ranije. Golubica joj odgovori onako kako je čaplja nasavjetovala, a lisica je na to upita: Kaži mi, ko te je tome poučio?

– Poučila me čaplja – odgovori joj golubica.

Lisica se onda uputi čaplji i zateče je gdje stoji na obali rijeke.

– Čapljo, kada ti vjetar duha s desne strane gdje tada stavljaš glavu? – upita je lisica.

– Na lijevu stranu – odgovori joj čaplja.

– A kada ti duhne s lijeve strane, gdje onda stavljaš glavu? – upita je ponovo lisica.

– Stavim je na desnu stranu ili za se – odgovori joj čaplja.

– A kada ti vjetar duha sa svake strane, gdje onda stavljaš glavu? – upita je opet lisica.

– Onda je stavim pod krila – odgovori joj čaplja.

– Kako je možeš staviti pod krila? – upita je lisica. – Smatram da je to nemoguće.

– Jest – odgovori joj čaplja.

– Pokaži mi, kako to činiš, jer, tako mi života, o ptice, vas je Allah učinio boljim od nas. Vi doznate u jednom času koliko mi za godinu i postižete ono što mi ne možemo postići. I od zime i od vjetra zaklanjate svoje glave pod krila, blago vama! Pokaži mi kako to činiš!

Ptica gurnu glavu pod krila, a lisica smjesta skoči na nju, uhvati je i tako je stišče da
joj vrat prebi.

– Ej ti što si sama sebi neprijatelj i što se miješaš u tuđe poslove, daješ savjet golubici i poučavaš je kako će da se spase, a nemoćna si da sebe nasavjetuješ i da se zaštitiš od neprijatelja! – reče joj lisica, pa je onda zadavi i pojede.

Esad Duraković o djelu Kalila i Dimna:

Književno djelo Ibn al-Mukafe svrstano je u začetke arapske umjetničke proze. Njegovi traktati pod naslovima al-Adabu-l-kabir i al-Ada-bu-s-sagir predstavljaju originalna djela utilitarnog karaktera u kojima autor da je mudre pouke vladarima kako da se ponašaju prema podanicima, te kako da se ljudi uopće ponašaju jedni prema drugima. Ovi pragmatični i didaktički savjeti izloženi su, zatim ilustrativno u jednome od najpoznatijih djela svjetske literature – u Kelili i Dimni. Ovaj zbornik izvanrednih i vječno aktuelnih basni zapravo i nije originalno djelo Ibn al-Mukafe, već njegov prijevod sačinjen sredinom osmoga vijeka sa pahlevi (srednjepersijskog) jezika na arapski. Sudbina Kelile i Dimne gotovo u svemu veoma podsjeća na sudbinu mnogo poznatijeg djela Hiljadu i jedna noć. Naime, ovo djelo kojim se Ibn al-Mukafa proslavio kao njegov uspješan prevodilac i prerađivač također potiče iz drevne Indije: Kelila i Dimna je, izvorno, zbirka indijskih basni nastalih na sanskriru, pod naslovom Pančatantra, kao velika kulturna dragocjenost prenesena je na pahlevi jezik, o čemu se detaljno govori i u uvodnim dijelovima Kelile i Dimne. Kako nije sačuvana ni sanskritska ni pahlevi verzija, Ibn al-Mukafin prijevod i prijevod na sirijski jezik jedini su poznati tragovi o porijeklu jednog od najznamenitijih djela u svjetskoj književnoj baštini.