Žena
Žena koju volim
Ona je koja me ne poznaje
S mesom i perjem
Stilska je figura
Krčevine
Ne postoje nebesa
Koja vode u raj.
Granje je prepreka
Najdraža
Osuđenom na putu slobode
Lišene djelovanja.
Trenutak vječnosti
Neobuzet stvarnošću
Praznina sam
S jaukom međ’ usnama.
Konjske nozdrve
Nagovješćuju povratak
K tvojim rebrima
Boje plava plinska sutona.
Dimnjaci riču u nebo
Obala stenje nabubrenim jezikom
Pred mojim neoprostivim kletvama
Oblalice
oblaci oblaci
posvuda
oblaci samo
u naoblačnom svijetu
oblačno osjećanje
oblačnosti
puke
običnosti
Ljudžoderi
Sve što je ostalo
Od tebe u sobama
Naših prolaza
Sjene su
Neuhranjenih ruku
Nad slovima tastature
Koja sadrži samo slova lj
Kao ljubav
Ljeto
Ljepota
Kao ljudi
U Ljušturi
Ljubomore
Bilješka o autoru:
Patrik Weiss rođen je u Rijeci 1996. godine. Filantrop. Trenutno je nitko i ništa, a negdje duboko u sebi priželjkuje da to i ostane. Nema pojma kako će se nakon faksa prehranjivati. Objavljuje poeziju i eseje u raznim Internet časopisima i na raznim portalima posvećenim književnosti. Ne preferira određen stil, zalaže se za slobodu izraza i inovaciju u pisanoj riječi. Osim poezije i eseja, piše i kraću prozu te drame. Obimnije prozno djelo je međutim u planu, no vrijeme ga uvijek uspije pretječi. Do sada je objavio sedam knjiga poezije. (Šutnja je zlato i ostale životne laži 2017.,Redak, Purpurni oblaci 2018.,Redak, Le Nouvel Etat 2018., Redak, I papiga može ponavljati 2018. UNSP, S kandžama na očima 2019. Redak, Anđeo u kamenolomu 2020., -pobjednički rukopis u sklopu Troknjižja izdavača UNSP, Tamo gdje bogovi odlaze da umru 2021., Redak ). Životni san mu je postati bébé terrible književnosti, a isto tako zna da se to ne postaje. U suštini, onaj koji se osjeća kao apatrid s koferom punim riječi.
Dunjalučar 