Izbor iz poezije: William Butler Yeats


William Butler Yeats (1865-1939) irski je pjesnik engleskog jezičnog izraza. U dugom svom pjesničkom djelovanju promijenio je nekoliko načina pjevanja i bio pod raznima utjecajima, sve tamo od Prerafaelita i larpurlartista, preko irske nacionalne drame do misticizma i magije. Preporoditelj je irske književnosti i pjesništva u koje unosi irski folklor i mitologiju narodne pjesme. Smatraju ga najvećim engleskim pjesnikom dvadesetog stoljeća. 1923, dobiva Nobelovu na gradu za književnost.


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Za Anne Gregory

Nikad neće mladić neki,
U očaj dok ga baca
Boje meda bedem meki
Što pada ti niz rame,
Voljet te zbog tebe same,
A ne tvoje žute prame.

Ja mogu, ako mi se sviđa, Obojit kosu bilo kako,
Da bude crna, smeđa, riđa, Očajni mladići da me
Vole radi mene same,
A ne moje žute prame.

Sinoć baš izjavio je
Neki religiozni starac,
Da spis za dokaz našao je
Da samo Bog bi mogo, draga,
Voljet te zbog tebe same,
A ne tvoje žute prame.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće

Pjesma putnika Aengusa

U lješnjakovu odoh šumu,
Jer vatra bješe mi u glavi, Odsjekoh lješnjakovu šibu
I jagodu na povraz stavih;
Kad noć se bijelim leptirima, Zvijezdama leptirastim ovi,
a jagodu u potok bacih, Srebrnu pastrvu ulovih.

Položih je na tlo i odoh
Vatru potaknuti da gori,
Kad nešto zašuška na podu
I moje ime netko zbori:
Od ribe djevojka se blista,
U kosi jabuke joj cvat,
Po imenu me nazva, nesta Kroz svijetli zrak u nepovrat.

I premda star od putovanja Kroz bregove i kroz ravnice,
Pronaći ću kud ona ode
I ljubit usne joj i lice;
I šetat ću kroz dugu travu
I brat, dok noći slijede dane, Srebrene jabuke sa lune
I zlatne jabuke sunčane.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Učenjaci

Ćelave glave, što ne pamte grijehe
– učena, štovana i stara i ćelava-
Izdaju, sa komentarima, retke

Onih mladića, što noću bez sna
Očajni s ljubavi spjevat ih znaju,
Da nehajnom uhu ljepote ih daju.

Svi kašlju u tintu, kokošijih grudi,
Svi, vukući noge, otrcaju sag,
Svi misle na vlas što i drugi ljudi,

Svi čovjeka znaju kog susjed im zna.
O Bože, što oni bi kazali na to Da njihov se
Katul ponašao tako?


Preveli: Antun Šoljan i Ivan Slamnig.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png