Exhumation
Na planeti Zemlji
Na kontinentu Evropa
Na jednom dijelu te Evrope
Na prostoru jedne bivše države
Na teritorijama sadašnjih država
Na ledinama, njivama, poljima,
Podno planina
U hladu šuma
U jamama
Cvjeta ekonomija
Cvjeta Ekshumacijska privreda
Izrada biznis-plana traje vijekovima
Firme se pokreću, u prosjeku, svakih pedeset godina
Prije se radilo samo o tijelima
Danas se ekshumira sve…
„Kada tijela nestane, ekshumirat ćemo historiju, malo i istorije,
zeru povijesti“
„Ko je počeo rat?“
„Ko je bio heroj, a ko atentator?“
„Ko je nas klao, a koga smo morali klati mi?“
„Kada tijela nestane, ekshumirat ćemo književnike i njihova
djela“
„Za koga ste pisali, gospodo?“
„Koje ste vjere bili?“
„Koji narod ste predstavljali?“
„A kada završite ekshumaciju, šta ćete onda raditi?“ – pita UN
posmatrač
„Proglasit ćemo stečaj,
Pokrenuti novu firmu
Svakih, u prosjeku, pedeset godina…“
Odlazak
Komšijska porodica zaključa vrata
Odoše na azil u Njemačku
Ja ne odobravam drugov prekid obrazovanja
Otac bi da i mi krenemo njihovim putem
Mati je malo na očevoj, malo na mojoj strani
– sve što kažete drži vodu
Crne kućne svađe njen glas razuma razdani
Otac je odlučio otići u samačku tegobu
Tetka je platila autobusnu kartu
Tuzla – Hamburg, polazak u 10:30h
Nije dao da ga se isprati
– idi u školu, uči…
Sam ode jednog jutra
Noseći torbu preko ramena i deset eura u džepu kaputa
Doba jada
Može li pobijediti nada u ovo doba, u ovo doba jada?
Kamenim drumom ide vojska
Dolaze nam osvajači
Dok se jedan u pozadini, za topom, krio
Drugi se u prvom redu, goloruk, bio
Prije tri dana pruga je postavljena
Jedni kupuju kartu za vagon sreće
Došla je parna lokomotiva
Drugi se voziti neće
Mogu li pobijediti drugi u ovo doba, u ovo doba prvih?
Opkoljen
Opkoljen riječima…
Dvije strane mi glavu nose
Otac na jednoj – ulica na drugoj
Klackam se na međi srednjoškolskoj
Jedna je tuđa
Druga u željama
A moja je treća, daleka…
Na ničijoj sam zemlji
Strane se bore…
Moja šutnja nije negodovanje
Ja to misli sahranjujem
Potomcima našim kapital je u grobovima
Srednjoškolsko jutro
Jutrom se budim utučen posteljom
Mraz miluje travu
Tetovira se na hrastovoj kori
Od snova se čistim oblačeći odjeću svakodnevice
Knjige u torbi su najskuplje stvari koje imam
Od mene bježe kao da ih gone
Jer nikog ne zanima nutrina
Naša ljubav
Naša ljubav je strastvenim izdisajima napunjen balon
Ja lijevom šakom držim iglu, ona desnom
Naša ljubav je sitnim prepirkama napunjen balon
Držimo igle ona i ja, lijevim šakama
Desne smo položili na balon
Manje boli kad ubodeš šaku
Naša ljubav je daljinom napunjen balon
Igle su naše odsustvo dodira
Šaka je moja povjerenje
Šaka njena je trenira
Mirza Pinjić je rođen 05. 8. 1997. u Tuzli, BiH. Godine 2020. diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, odsjek – Gluma. Igrao u predstavama Teatra Kabare Tuzla, Narodnog pozorišta Tuzla i Pozorišta mladih Tuzle. Piše kratke priče i pjesme, koje su objavljivane u zajedničkim zbirkama u BiH i inostranstvu. Objavio je zbirku poezije “Ekshumacija duše” 2021. godine. Poezija mu je prevođena na engleski jezik. Živi u Tuzli.
Dunjalučar 