Prva pjesma o Afroditi
Iza ekrana
razdvajanje od tvoje taštine
prolazi bez puno detalja.
Donosim ti nove cipele
u čiju ljepotu sumnjaš
Još uvijek pozivaš goste
što ne dolazе?
Imaš pukotinu u srcu,
i ja
svaki stih napisan za тебе
prоtežem ga poput žice.
Magla se zgušnjava,
a zima te zna
po kaputu boje šišmiša.
Afrodita,
tvoje su usporedbe suvišne
i skromnost ti je kratka.
Izbrisat ću tvoje prokletstvo
ako je uopće negdje napisano.
Druga pjesma o Afroditi
Afrodita
znam da te bijes ubija
u tvojih stotinu kvadratnih metara samoće
a u sebi skrivaš želju
da duše svih varalica i latinskih ljubavnika
da ih zakljiš u poštansko sanduče
među starim šarenim pisma.
Afrodita
natjeraš me da se opet obratim tebi
i pisati dugačke pjesme
kao rezultat mog savršenog neznanja.
Ja ću te smjestiti
u najjednostavnijoj zagonetki
pokazaću ti Balkan
između dlanova,
i zaspiš s mišlju o svjetovnoj slavi.
Afrodita
tvoje ogledalo ima godinama
tvoj život je kotač,
ako je postojala pisaća mašina
bila bi tvoj savršeni dekor.
Treća pjesma o Afroditi
Afrodita,
budiš se svaki dan
sa pitanjem
kuda plovi ovaj brod?
Dugoročno
flertuješ sa riječima.
Budi skromna prema parfemima
čim sumnjivi ljudi
počet će grebati
ispod površine
onoga što jesi.
Afrodita,
narcis si koji se zakleo u tišini
i preselio se u ugodnu kožu
a geografiju morala
promijenio.
Tvoj krevet je mekan
tvoj san je trnovit
i u talogu kafe
prijeti čovjek s mačem.
Ko zna, možda predugo
nadahnjuješ me
i zato okupi moj mir
među dragim kamenjem.
Četvrta pjesma o Afroditi
Gradiš
kuća želja
veoma visoko
i tako postaje nevidljiva.
Uveče praviš figure od pijeska
koje baciš u rijeku ujutro.
Nakon nevjere
pažljivo zalijepiš vazu,
i to ne traje
susjedi znaju za vazu!
Afrodita,
zašto bi se udala na hladnoći
kada je ljeto?
Peta pjesma o Afroditi
Afrodita,
praviš kanton pjesama
i pomladiš jastuk dodirom
da ne nosi bore na vlasištu.
Ogrtač lijepih riječi
baciš ga što dalje od sebe
a onda uzimaš
reč običnih ljudi.
Poslednja pesma o Afroditi
Sunce postaje budilica,
i budilica postaje sitnica.
Tvoje lice podsjeća
na pogači.
Afrodita,
život te negira
da je svaka visina uspjeh.
Tvoja katarza
daje ti snagu olovke.
Napustila si grad
tražiti šešir
s dovoljno velikom sjenom.
Snajperska vatra
Živim kao tvrđava
poput latice na vjetru
poput komada kose između prstiju.
Ja sam bila taj putnik
plačući u autobusu
nakon što si me bacio
u snajperskoj vatri
ljubavnoj.
Makaze
Kad ljubav dođe
sve vode se zaustavljaju
Srce odabire odmah
i odriče se pravila
“mjeri tri puta, jednom sjeci.”
Moji voljeni,
bili ste makaze
u rukama krojača
koji se približava
na platno sudbine.
Bilješka o autorici:
Sanja Atanasovska je makedonskа pjesnikinja i novinarka. Rođena je 1985. godine u Kumanovu. Godine 2015. objavila je zbirku “Pismoto na desete prsti”, koja je osvojila nagradu Lesnovski zvona za najbolju debitantsku knjigu. Godine 2017. objavila je zbirku pjesama “Tapija od životоt”, i to kao elektroničku knjigu. Godine 2017. dobila je nagradu Karamanov za zbirku poezije “Staklenа gradina”. Ova knjiga također ima audio verziju za slijepe osobe. Godine 2017. dobila je treću nagradu na festivalu književnosti Panonski Galeb u Subotici, u Srbiji, na kojem su sudjelovali autori iz cijele regije. Godina 2019. objavila je četvrtu knjigu poezije „Šafrane moj“ koju je objavila kuća Slovo ljubve – bukvi buks iz Skoplja. 2020. objavila je zbirku poezije „Afrodita trči u vjetrenjačama“. Poezija Sanje Atanasovske objavljena je u nekoliko časopisa u regiji i šire. Godine 2019. boravila je na Cetinju u Crnoj Gori kao pjesnikinja.
Dunjalučar 