Rupi Kaur je kanadska pjesnikinja rođena u Indiji. Jedna je od najpoznatijih pjesnikinja današnjice, a svoju poeziju , zajedno sa ilustracijama počela je predstavljati 2009. godine. Objavila je zbirke: Milk and Honey (2014) The Sun and Her Flowers (2017) i Home Body (2020).
– očevima kćeri
svaki put
kad kažete kćeri
da vičete na nju
jer je volite
učite je da nema razlike između bijesa i nježnosti
Što se doimlje mudrim
dok ne odraste
puna povjerenja u muškarce koji joj nanose bol
jer izgledaju baš poput vas
– amrik singh (1959. – 1990.)
pitam se kamo ga je sakrila. svojeg brata koji je umro
samo godinu prije. dok je sjedila u odori od crvene svile
i zlata na dan vjenčanja. kaže da joj je to bio najtužniji
dan u životu. da još nije bila gotova sa suzama. godina
nije dovoljna. nije ga mogla tako brzo oplakati. godina
je prošla poput treptaja. daha. ukrasi su postavljeni
prije nego što je vijest o smrti prestala biti vijest. gosti
su bili na vratima. čavrljanje. žurba. sve je to i previše
podsjećalo na njegov sprovod. imala je osjećaj da su
njegovo tijelo odnijeli na kremaciju tik prije nego što su
moj otac i njegova obitelj stigli na vjenčanje.
***
gleda ravno u mene
i spušta svoje naelektrizirane prste na moju kožu
kakav je osjećaj pita
tražeći pažnju
ne pada mi na pamet da odgovorim
treperim od iščekivanja uzbuđena i prestrašena onime što me čeka
smiješi se
zna da tako izgleda zadovoljstvo
ja sam prekidač
on je struja
moji se bokovi miču s njegovima – ritmično
moj glas nije moj dok stenjem – on je glazba
poput prstiju na žicama violine
u meni stvara dovoljno struje da osvijetli grad
kad smo gotovi pogledam ga
i kažem
ovo je bilo čarobno
Dunjalučar 