Muzej nevinosti: Orhan Pamuk

Ako neki čovjek u snu dospije u raj, i ako mu daju cvijet kao dokaz da mu je duša doista bila u raju, pa se probudi i u ruci ugleda taj cvijet… Šta onda?

– Orhan Pamuk, Muzej nevinosti.

Orhan Pamuk

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Muzej nevinosti: Orhan Pamuk

Roman “Muzej nevinosti” nobelovca Orhana Pamuka počinje sa nekoliko epigrama, od kojih izdvajam dnevnički zapis pjesnika Samuela Taylora Coleridga, gdje se propituje odnos sna i jave, duhovnog i materijalnog svijeta. Mogli bismo reći da “Muzej nevinosti” predstavlja iscrpnu studiju posvećenu upravo propitivanju prirode sjećanja, odnosa snovitog trenutka koji se čini kao odlazak u raj i ostatka života, odnosa materijalnog svijeta, predmeta koji predstavljaju tragove i svojevrsne dokaze uspomena, sa emocijama i sjećanjima.

Fabula romana vrlo je jednostavna, radnja je smještena u Istanbul sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, glavni junak/pripovjedač je imućni Kemal koji govori o najsretnijem trenutku svog života, o ljubavi prema siromašnoj, dalekoj rođakinji Fusun. Međutim, siže, unutrašnja logika romana jedna je gusta i kompleksna mreža sastavljena od niti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, očekivanja, nadanja i razočarenja, napetosti i nesklada između ličnih želja i očekivanja društva, nagonske požude i nametnute čednosti.


Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće

Prvo poglavlje nosi naslov “Najsretniji tenutak u mom životu”, gdje se pripovjedač, iz pozicije budućnosti, prisjeća 12. maja 1975. godine, kada mu se, malo prije 3 sata, učinilo da su prestali vrijediti svi zakoni vremena, gravitacije i kodeksi ponašanja: “Da, da sam znao da praživljavam najsretniji trenutak svog života, ne bih tu sreću nipošto ispustio iz ruku. Taj neponovlji, predivni traen, koji me cijeloga prožeo dubokim mirom, trajao je možda svega nekoliko sekundi, no činilo mi se da moja sreća traje satima i godinama.”

Trenutak koji opisuje je ključni, prelomni trenutak njegovog života, vođenje ljubavi sa Fusun, njena izgubljena naušnica što nagovještava važnost koju će reminiscencija i ponovno oživljavanje trenutaka pomoću predmeta, igrati najvažniju ulogu u ostatku njegovog života. Upravo će, pukom slučajnosti, baš ta naušnica, na kojoj je urezano djevojčino ime, postati prvi eksponat Muzeja nevinosti. Nastavak romana omogućava nam da shvatimo važnost ovog trenutka, da razumijemo zbog čega je upravo on dobio epitet “najsretniji«. Kemal je zaručen za Sibel, koja mu odgovara po svim društvenim mjerilima, zaljubljen je, a čak i da nije, osjećaj dužnosti ga vezaju za tu djevojku koja mu je dala svoju nevinost prije braka, čime pisac naglašava zatvorenost društva koje se tek sedamdesetih godina počelo otvarati ka tzv. zapadnjačkom načinu života. To je jedna od nekoliko stalnih tema koje se provlače kroz romane Orhana Pamuka (npr. u romanu “Žena ervene kose”) – sukob i spoj Istoka i Zapada, dualna priroda Istanbula, njegova zatvorenost i tradicionalna ljepota koja se sukobljava sa savremenim načinom života.

Trenutak kojeg Kemal opisuje lišen je krivice, osjećaja stida, ustezanja i griže savjesti, to je neka vrsta vakuuma, sreća zarobljena u balon prošlog trenutka kojeg pokušava obnoviti kroz muzej sjećanja koji zapravo predstavlja potragu za izgubljenom srećom. Time Pamuk naglašava važnost sadašnjeg trenutka koji u Kemalovoj budućnosti postaje sveprisuta i bezbroj puta oživljavan, što postiže, između ostalog, osmogodišnjim posmatranjem Fusuninog svakodnevnog živo ta, nakon što se udala i promijenila svoje viđenje svijeta. U skladu sa svojom neutaživom potrebom za prisjećanjem, Kemal stvara muzej u stanu u kojem je sa Fusun vodio ljubav, gdje opsesivno sakuplja i skladišti predmete, počevši od naušnice, koji bi ga trebali podsjetiti na njeno prisustvo: “Fusun skine naušnicu, koju sam kao prvi eksponat izložio u svome muzeju, i brižno je odloži na stolićicu uz rub ležaja. Budući da je to učinila s osjećajem obaveze, kao kakva jako kratkovidna djevojka koja prije ulaska u more skine naočale, pomislio sam kako će doista prt put ići do kraja.”

Dakley pisac maestralno sa prisustvom velikog broja predmeta naglašava odsustvo topline bića koje je na neki način sa tim predmetima vezano, čime ukazuje na važnost materijalnog, čulnog svijeta u ljudskom životu. Taj muzej nije samo sjećanje na jedan trenutak, on postaje sjećanje na jedno društvo, jedan Istanbul, jedan prelazni period u životu grada i njegovih stanovnika, predstavlja putovanje kroz vrijeme.

Bitno je napomenuti kako je Orhan Pamuk 2012 godine, novcem od Nobelove nagrade dao izgraditi stvari Muzej nevinosti, u kojeg, kako sam pisac navodi, nije potrebno nositi kartu: Oni koji ga žele razgledati mogu to učiniti besplatno pod uslovom da uza se imaju roman i ponište ulaznicu sa 600 strance knjige. Posjetioci će moći vidjeti Fusunine naušnice, ukosnice, odjeću, obuću, ličnu kartu i još mnogo njenih raznih stvari.”


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Orhan Pamuk, Muzej nevinosti.

Knjigu možete kupiti u Buybook Shopu.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png