Friedrich Hölderlin (1770-1843) njemački romantički pjesnik; kao i Goethe slavi antiku, što se očituje u njegovom romanu Hyperion. Lirika mu je veoma subjektivne prirode, nadahnuta klasičnim duhom, himna je slobodi, humanosti i ljepoti. Zadnjih četrdesetak godina života proživio je poremećena uma, te je u intervalima pisao metafizičke, često puta i nedokučive stihove. Za života nepriznat, ali ga je književni naraštaj oko 1900., okupljen oko Stefana Georgea, ponovo otkrio i dao mu izuzetno mjesto u njemačkom pjesništvu.

---

Uživao sam slasti ovoga svijeta

Uživao sam slasti ovoga svijeta,
Vesela mladost nesta pred mnogo ljeta.
April se, i maj, i juni udaljiše,
Sad nisam ništa, rado ne živim više.

---

---

Mladost

Dok sam dječak bio
Često me spasio bog
Od vike i šiba ljudi;
Zaklonjen dobro, igrah se tada S cvijećem šumarka,
A lahori nebeski
Igrahu se sa mnom.

Pa kako srce
Bilja razveseljuješ,
Kad ti u susret
Pruža nježne ruke,
Tako si i moje srce obradovo, Oče Helije! i kao Endimion Bijah ljubimac tvoj,
Sveta Luno!

O svi vi vjerni
Ljubezni bozi!
Da ste znali,
Kako vas duša moja ljubljaše!

Istina, tada još ne zvah Imenom vas, ni vi
Nikad ne nazvaste mene,
Kako se ljudi nazivlju,
Kao da se znaju.

Ipak poznavah vas bolje,
No što sam ikad poznavao ljude,
Razumjeh tišinu etera,
Riječi čovjeka ne razumjeh nikad.

Odgojilo me u blagoglasje
Šumora u lugu,
A ljubiti naučih
Među cvjetovima.

U naručju bogova odrastoh

Neufferu

Bratsko srce! dolazim tebi
nalik na vlažno jutro.
Radostan kao čaška cvjetova nježnih otvori se.
Jedno nebo primaš! pozlaćen oblak čarolije
Žubori u prijateljskim zvucima, u zvucima hitrim.
Prijatelju! ja ne poznajem sebe
ja nikada ne poznajem čovjeka. I sada svaka misao sramoti duh.
Shvatiti htjede i nju, ko što shvatio bješe Zemaljske stvari, Shvatiti.
Al blago ga uhvati omaglica, i besmrtno se Nebo
Njegovih misli srušilo.

---

Prevoditelji: Ivanišević Drago i Tadijanović Dragutin.