Ponoćno sunce – mračna strana Twilight Sage

Ova knjiga posvećena je svim čitaocima koji su bili tako sretan dio mog života posljeduh petnaest godina. Kad smo se upoznali, mnogi od vas bili su tinejdžeri bistrih, prelijepih očiju punih snova o budućnosti. Nadam se da ste u godinama koje su za nama, ostvarili svoje snove i da je njihovo osvarenje bilo bolje nego što ste se nadali.

– Stephenie Meyer, Ponoćno sunce.


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Ponoćno sunce – mračna strana Twilight Sage

Roman Ponoćno sunce, autorice bestselera Sumrak Saga,Stephenie Meyer, iščekivan je godinama, a predstavlja svojevrsni nastavak, ili bolje rečeno, mračniju verziju prvog romana ove sage. Roman je ispripovijedan iz perspektive vampira Edwarda Cullena, nasuprot pripovjedačkom glasu Belle Swan koji je dominirao u svim dijelovima sage. Iako Sumrak Saga predstavlja svima poznat, te izrazito značajan fenomen popularne kulture, što je podstaknuto istoimenim filmovima na kojima je radila i sama autorica  (Sumrak, Mladi mjesec, Pomrčina, Praskozorje I, Praskozorje II), potrebno je navesti njene osnove karakteristike, kako bismo razumjeli gdje se Edwardovo pripovijedanje u Ponoćnom suncu približava, a gdje se odmiče od Bellinog.

Sumrak Saga je ljubić sa paranormalnim elementima, glavna junakinja koju obilježava nježnost i krhkost zaljubljuje se u starijeg muškarca koji je doslovno neuništiv i koji može, u bilo kojem trenutku, okončati njen život. Pri tome glavna junakinja ne mari za vlastitu sigurnost, gdje se otvara prostor za feminističku kritiku. Edward će Bellu u nekoliko navrata nazvati »glupom« jer ne pristaje na njegova upozorenja, ne bježi od njega uprkos prijetnjama, ali nakon čitanja Ponoćnog sunca, shvatamo do koje mjere je njegova krvoločnost ozbiljna, daleko je od sladunjavog i naivnog Bellinog pogleda na svijet.


Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće

Kako navodi Andrea Lešić – Thomas u svom tekstu Sumrak Saga: vampirski ljubići, diskretni šarm sadomazohizma, i zašto nam treba povratak unazad da bismo krenuli naprijed, Sumrak je paranormalni ljubić (sa naglaskom da je ta riječ lišena negativnih konotacija koje ljubić denifiniraju kao trivijalno smece), ali je vrlo netipičan po svojoj čednosti i potpunom deerotiziranju vampirskog ugriza. U Ponoćnom suncu postaju jasne određene odlike vampirskog svijeta Stephanie Meyer, koje nisu bile vidljive iz Belline perspektive, što dodatno deerotizira pojam vampirskog ugriza, koji je u popularnoj kulturi vrlo često povezan sa seksualnim užitkom.

Naime, Edward se, u trenutku kada Bella uđe u učionicu na predavanje iz biologije (što je sada već jedna od kultnih književnih i filmskih scena), doslovno suočava sa dilemom na koji način bi mogao ubiti tu djevojku čija krv miriše kao nešto najljepše što je osjetio u svom dugogodišnjem životu. Dakle, on smišlja različite scenarije koji uključuju ubijanje svih u učionici, bježanje iz grada zajedno sa cijelom porodicom, čekanje trenutka kada će Bella ostati sama na školskom parkingu, ili kada će otići kući gdje će je ubiti u njenoj sobi, itd. Sve su to uvidi u njegovu vampirsku, predatorsku prirodu koje nismo imali u dosadašnjim romanima jer su bili prekriveni Bellinim pogledom na svijet u kojem je Edward heroj, a ne zlikovac. Zbog toga će Edward će u nekoliko navrata porediti sebe sa Hadom koji slatkim sjemenkama nara mami Persefonu u podzemlje, i tako ubija njeno proljeće.

U Ponoćnom suncu on  konstantno balansira između dobra i zla, između svoje prirode i Belli nog života, što ga čini, barem na samom početku romana, poprilično ambivalentnim likom koji je svjestan vlastite prirode, a koja mu se istovremeno gadi. Razlog zbog kojeg Edward ostavlja Bellu na životu poprilično je egoističan, i nudi nam još jedan pogled u njegovu istinsku prirodu. Vampir koji čita misli naišao je na djevojku čije misli nije moguće pročitati. Ona za njega predstavlja izazov, enigmu, zagonetku koju treba riješiti, dakle, predstavlja zabavu i odmak od njegove svakodnevnice, što uzrokuje njegovo prenaglašeno zaštitničko ponašanje.

Tu se javlja izvjesni paradoks, Edward je svjestan vlastite moći i Belline krhkosti, nespretnosti, itd, stoga je odlučuje pratiti kako bi joj mogao pomoću u bilo kojem trenutku, pa čak i kada spava u svojoj sobi, iako je konstantno svjestan da je on taj koji predstavlja najveću opasnost, kao da uzima njen život u svoje ruke, ne dozvoljava da bude povrijeđena od strane sile koja nije on sam. Kako navodi Andrea Lešić-Thomas, njegov zaštitički odnos u potpunosti je paternalistički, i apsolutno infantilizirajući prema Belli, on je taj koji odlučuje šta je dobro za nju, on je ta koji će je, doslovno, fizički podići i pomakuti: svaki put kada osjeti potrebu da u nekom obliku ( naravno, za mjeno dobro) kontroliše njeno ponašanje.

Dakle, Ponoćno sunce predstavlja mračniju, »istinitiju« verziju romana Sumrak, jer je sada otkriveno sve ono što kroz oči Belle Swan nije predstavljeno kao  problematično, strašno ili prijeteće.Ponoćno sunce otkriva istinsku prirodu tog fiktivnog odnosa vampira i djevojke, iako svi znamo da će njihova ljubav biti vječna, da će ostati zauvijek mladi, da će postati jednaki, lišeni problema običnih smrtika: Bella nije shvatila da je sad sve što imamo. Zastenjao sam. Prstima mi je očešala vilicu. „Slušaj“, kazala je, „volim te više nego sve na svijetu zajedno. Zar to nije dovoljno?“ A onda sam se mogao iskreno nasmiješiti. „Da, dovoljno je“, obećao sam „Dovoljno za vječnost.“ Ovog puta govorio sam o pravoj vječnosti. Svojoj vječitoj vječnosti. Kad je noć konačno nadvladala kraj dana, ponavo sam se nagnuo i poljubio joj toplu kožu na vratu.


Autorica: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Stephenie Meyer, Ponoćno sunce.
Andrea Lešić – Thomas: Sumrak Saga: vampirski ljubići, diskretni šarm sadomazohizma, i zašto nam treba povratak unazad da bismo krenuli naprijed.

Knjigu možete kupiti u Buybook Shopu.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png