Američki pjesnik i slikar E. E. Cummings (Edward Estlin Cummings), rođen je 14.10. 1894. godine. Počeo je pisati poeziju u trenutku kada su književnim svijetom vladali eksperimenti, stoga je on privukao pažnju svojim neobičnim stihovima, neregularnom upotrebom velikih slova, nekonvencionalnim postavljanjem interpunkcije, invertiranom sintaksom, itd. Napisao je 12 tomova pjesama, a one su 1968.godine posthumno sabrane u dva toma – “Complete Poems”. Umro je 1962. godine.

---

Nosim tvoje srce sa sobom

Nosim tvoje srce sa sobom
(nosim ga u srcu)…
Nikada nisam bez njega
(gde god odem, odeš i ti, draga;
i sve što radim
tvoje je djelo, moja draga)…

Ne bojim se sudbine
(jer moja sudbina si ti, mila)…
Ne želim svijet (jer, najljepša,
ti si moj svijet, moja istina)…
Ti si ono na šta Mjesec uijvek sluti
i pjesma koju Sunce uvijek pjevuši,
to si ti…

Ovo je najdublje čuvana tajna koju ne zna niko.
(To je korjen svih korjena
i pupoljak svih pupoljaka
i svod svih svodova
onog drveta zvanog život;
koje raste više no što se duša može nadati
i dublje no što um može sakriti…
To je čudo koje održava zvijezde rasutim.

Nosim tvoje srce sa sobom
(nosim ga u srcu)…

---

---

Ali umiranje isto tako

ali umiranje isto tako

(jednako kao
plač ili pjev
ljubavi moja

i čuđenje) nešto je

što i ti posjeduješ i ja
dugo djelah
koliko da

(da) zaboravim (i duže

draga) našeg
rođenja zato na sva ona
zašto al naša propast je

rasti (pamti

ovo milo moje) ne
samo
gdje god su sunce i zvijezde i

taj

mjesec
mi smo; već
isto tako

nigdje

Radosna tvoja sva neustrašiva i čista ljubav

radosna tvoja sva neustrašiva i čista ljubav
s malo neznanja može pojmiti
više no što ikad će dokazujući ne dokazat
neodlučna nepreglednost kovinastog uma

– ništa vjerojatno ne prebiva tu:
neba znanja slaze kroz dubinu nagađanja,
sjene su supstancije i krila su ptice;
podzemlja snova k stvarnom nebu grabe –

draga nad dragima! tim čudom
što dolazi iz čiste radosne tvoje
neustrašive i pune ljubavi, svi u malom sigurni
veliki zli svjetovi svijeta nestaju

svi i (kao svaka od mojih) riječi nad riječima
odlazi u tišinu koja glas je nad glasovima

Moj otac se kretao kroz usude ljubavi

moj otac se kretao kroz usude ljubavi
kroz istosti onog jesam, imati onog dati,
pjevajući svako jutro iz svih noći da izbavi
moj otac se kretao kroz dubine visine

to nepokretno zaboravljivo gdje
na pogled njegov sijalo je ovdje;
to ako (tako plah zrak čvrst je)
pod okom mu trone se i svije