Poljsko-američki pjesnik Česlav Miloš (Czesław Miłosz) rođen je 1911. godine u Litvi. Njegova prva zbirka poezije nosi naslov “Poema o ukočenom vremenu”. Za knjigu “Zasužnjeni um”, koju je pisao u izgnanstvu, dobio je Nobelovu nagradu 1980. godine. Umro je 2004. godine.
Ovaj svijet
Ispostavlja se da je to bio nesporazum.
A doslovno to je bila samo proba.
Rijeke će se odmah vratiti na svoje izvore,
Vjetar će se zaustaviti u svom kruženju.
Drveće umjesto da pupi rašće prema svom korjenju.
Starci će potrčati za loptom,
Pogledaće se u ogledalu i ponovo će biti djeca.
Mrtvi će se probuditi, ne shvatajući to.
Dok se sve, što se dogodilo, ne vrati u pređašnji položaj.
Kakvo olakšanje! Odahnite, vi koji ste dugo patili.
A, ipak knjige
A knjige će ipak ostati na policama, odvojena bića,
Jednom stvorena, još mokra
Poput lješnjaka zablistalih pod drvom u jesen,
I dodirivane, otvorene, počele živjeti
Unatoč vatrama na horizontu, dvorcima raznesenim,
Plemenima u pokretu, planetima u kretanju.
«Mi jesmo,» one govore,
Čak i kada im istrgnu stranice, ili im plamen
oliže slova.
Toliko izdržljivije
Nego što smo to mi, čija krhka toplina
Hladi se u sjećanju, rasprši se, nestaje.
Zamišljam zemlju kada mene više neće biti:
Ništa se ne događa, nema gubitka, još uvijek je čudna parada,
Ženske haljine, orošeni ljiljani, pjesma u dolini,
Pa ipak knjige će biti na policama,
Dobro pristigle, nastale od ljudi ali isto i od zračenja, visina.
Stimulacija memorije
Ne zna da svjetli,
ne zna da leti,
ne zna da je to i ništa drugo.
I sve češće
sa otvorenim ustima
i guloazom koji se dimi
nad čašom crnog vina
razmišljam o tome,
šta znači biti to i ništa drugo.
Izjava
Gospode Bože, volio sam džem od jagoda
I tamnu slast ženskog tijela
Kao i ledenu votku, sleđa u ulju,
Mirise: cimeta i klinčića.
Pa kakav sam ja onda prorok? Toliko je drugih
S pravom bilo odabrano, vjerodostojnih.
A ko da meni povjeruje? Jer vidješe
Kako se bacam na jelo, kako praznim čaše
I pohlepno se zagledam u vrat konobaričin.
S manama i njih svjwstan. Žudan veličine,
Vješt da je opazim pa ma gde bila,
Pa ipak, premda ne baš oštra vida,
znao sam što preostaje manjima, kao što sam ja:
Vašar kratkih nada, zborište oholica,
Nadmetanje grbavaca, književnost.
Dunjalučar 