Sakupljač svjetova – Ilija Trojanow
Jedemo pijesak, dišemo pijesak. Kuće su od pijeska, krovovi su od pijeska, zidovi su od pijeska, ograde su od pijeska, temelji su napravljeni od stijena i prekriveni pijeskom. Mi smo, kao što ste gotovo pogodili, u Sindhu. Dobro smo, ne brinite. Ova dijeta dio je naše kamuflaže. Kad bismo se susreli usred otvorene pustinje, pomislili biste da vidite uspravni, uniformisani fosil koji, priznajem, ima odredene sličnosti s vašim sinom.”
Kada bi se ličnost Richarda Francisa Burtona, britanskog orijentaliste, putopisca i diplomate, a prije svega pustolova i istraživača, mogla opisati u nekoliko riječi, onda bi to bile riječi koje čine naslov romana Ilije Trojanowa – “Sakupljač svjetova.” Roman je inspirisan Burtonovim putovanjima, njegovom biografijom koju ponekad vjerno prati, a od koje se nekada udaljava sa ciljem dodatne mistifikacije i odavanja počasti životu čovjeka koji već predstavlja zagonetku. Trojanow je na samom početku roma na napisao napomenu kojom od čitatelja zahtijeva razumijevanje autorske mašte, što ne podliježe poređenju fikcije i fakcije.
Pisac naglašava kako je svaki čovjek tajna, te kako ovaj roman predstavlja njegov način odavanja počasti tajni koju čini Richard Francis Burton, ali “bez želje je da bude razotkrivena.”
Roman počiva na odnosu fikcije i fakcije, mitologizacije i demitologizacije, sa ciljem razumijevanja i približavanja kompleksnom svijetu jednog pustolova koji nije mario za granice i pravila. Pisac u središte radnje stavlja čovjeka koji nije tragao za različitostima, surovo osuđujući i patronizirajući one koji su od njega drugačiji, kao što je to činila većina britanskih istraživača viktorijanskog doba. Burton je tragao za sličnostima, u različitostima je spoznao ljepotu, učio je i razumijevao kulture zemalja koje je posjećivao, postajao je poput njih, bez želje da ih mijenja ili unišiti njihove tajne, pa je tako za vrijeme svog života naučio 29 jezika, a preveo je “Kama Sutru” i “1001 noć” na engleski jezik.
Trojanow opisuje tri Burtonova putovanja koja su ispripovijedana iz perspektive njegovih saputnika i vodiča. Prvi dio romana čini putovanje u Indiju, nakon čega slijedi Burtonovo istraživanje arapskog svijeta i putovanje u Mekku na hadž, dok treću cjelinu čini putovanje Afrikom i potraga za izvorom Nila. Pisac nam, dakle, nudi pogled na glavnog junaka iz više različitih perspektiva, u više različitih kultura i civilizacija.
Roman počinje u trenutku Bartonove smrti na Trstu, lica prekrivenog ožiljcima, sa ogromnim baroknim krstom na prsima, kada udovica u strahu za njegovu dušu moli sveštenika za pomazanje i odlučuje spaliti rukopisnu knjigu ukoričenu devinom kožom. Iz stranica koje se savijaju u plamenu vrtlar Massimo vidi kako se glasovi pavijana žare, kako Marathi, Gujarati i Sindhi isparavaju, u vatri vidi mladog Burtona koji, spreman za pustolovine, kretanje izjednačava sa životom. Vrtlar tada ugled vlasi svilenkaste crne kose kako nestaju u plamenu, a tačka gledišta se suptilno mijenja. Burton posmatra lomaču u kojoj gori prelijepa djevojka duge crne kose, divi se njenoj ljepoti dok gleda kako joj puca lobanja, a onda odlazi, ispunjen smradom spaljenog leša i tajnom neimenovanog ljudskog bića koje je nestalo pred njegovim očima, okreće se prema nizu lomača na plaži u Bombayu. Trojanow maestralnom “montažom” spaja uvod, koji je ujedno i kraj, sa početkom radnje. Knjiga oslobađa svoje tajne i uvodi nas u Burtonovo putovanje Indijom.
Glavnog junaka obilježava skoro pa kameleonska sposobnost prilagođavanja, a njegov pristup kulturama koje su britanski kolonizatori nastojali “ukrotiti” jeste vlastita asilimacija i prilagođavanje. To će posebno doći do izražaja u drugom velikom putovanju koje je Trojanow inkorporirao u roman, a to je Burtonov odlazak na hadž, što je zapadnjacima u tom trenutku bilo zabranjeno. Pisac nam daje do znanja da je odlazak u Mekku smrtonosan za sve one koji su sa sobom nosili kolonizatorski duh zapada, dok je glavni junak na to sveto putovanje otišao kao Abdulah el Yezdi. To nije puki ater ego i prevara, junak se godinama priprema, u potpunosti poistovjećuje sa muslimanima koji odlaze na hadž. On govori njihov jezik, poznaje njihovu kulturu, historiju, važnost obreda i običaja. Na isti načim je prošao kroz Perziju kao Mirza Abdullah, a da su pri tome svi mislili da je domorodac.
Prije uvoda i početka radnje, Trojanow na mjesto epigrafa stavlja Burtonov prevod jedne kaside na engleski jezik, a to su stihovi koji u potpunosti odgovaraju neustrašivom i pustolovnom duhu kojeg je pisac uspješno dočarao bez narušavanja enigme i tajne čovjeka kojeg historija poznaje kao jednog od najboljih i posljednih istraživača:
Do what thy manhood bids thee to,
From none but self expect applause
He nobles lives and noblest dies
Who makes and keeps his self-made laws.
(Kasida VIII,9)
Autorica: Zerina Kulović
Uptue na tekst:
Trojanow Ilija: Sakupljač svjetova.
Knjigu možete kupiti u Buybook Shopu.
Dunjalučar 