Francois Villon (1431- poslije 1463) francuski lirik, pjesnik je Pariza, mladosti, skitnje, straha, ljudske bijede i veličine. U njegovom djelu su prisutni elementi srednjovjekovne lirike, ali unosi u njega toliko novine, da najavljuje početak modernom pjesništvu. Zbog raskalašenog života biva često i osuđivan i proganjan. Poslije prvog izgona iz Pariza piše svoj Mali testament, a nakon pomilovanja i povratka Veliki testament, svoje najvrednije pjesničko djelo.
Balada dobroga nauka onima koji provode rđav život
Da si pop, te oprost tržiš,
Varaš kockom, novac kuješ,
U paklu češ da se pržiš
Ko zločinac, ko da truješ,
Varaš sud i huliš sveto;
Varaj, kradi milodare:
Što mislite, na što sve to?
-Sve na cure i krčmare.
Budi svirac, rimozborac,
Igrač.
Lutkar, zezo, luda,
Glumac, frulas, čudotvorac, Farse i pasionate,
Gradu, selu kazuj čuda,
Kockom, kartom zgrći pare,
Sve će k jednom – vi to znate!
– Sve na cure i krčmare.
Koji za to sve ne mare,
Neka oru, prirod beru,
Mazge, konje nek timare,
Ako nisu vješti peru!
Bit će kasno da se gojiš;
Al’ ma kako lan se tare,
Zašto mučiš se i znojiš?
Sve za cure i krčmare..
Hlače, prsluk, kopče s halja, Odore i dronjke stare,
Prodaj brzo, dok što valja,
Sve za cure i krčmare.
Vama, druzi u razvratu –
Dragom tijelu, al’ zlu duši!
Nauk dajem, ko brat bratu:
Grk je žar, što mrtve suši.
Zla mu zuba čuvajte se,
Utecite još za rana;
I,zaboga,sjetite se,
Umrijet ćete jednog dana.
Preveli: Kukolja Božidar i Rabadan Vojmil
Balada mjesti završetka
Tu svršava zavještanje
Želje jednoga Villona.
Dođite na opojanje
Kad čujete lelek zvona,
S rujnim ruhom sprdnji sklona,
Jer s ljuvene zginu zgode,
Zaklet će se srca bôna,
Kad sa ovog svijeta ode.
Vjerujte, to nisu sanje;
Lipsa s tuča i progona
Od ljubavi prekodanje
Odavde do Roussillona
Nema grma ni odrona,
Što se šiljkom ne zabode
O skut njegov, kao spona,
Kad sa ovog svijeta ode.
To bijaše tužno stanje:
Preminu bez prnje, đona;
Pred smrt crn ko krilo vranje,
Trn ljubavi, ko nesklona
Munja burna nebosklona
U bit svojski ga probode
(Čudo staro od iskona),
Kad sa ovog svijeta ode.
Kneže, uzornih vrlina,
Znajte čin mu zadnje zgode:
Gutljaj morillonskog vina,
Kad sa ovog svijeta ode.
Preveli: Kukolja Božidar i Rabadan Vojmil
Balada o ugodnom životu
Na meko perje tust kanonik liježe
Uz žar, sred sagom zatrpana stana,
Gospa Sidonija uza nj se proteže,
Bijela i nježna, čista, dotjerana,
Hipokras piju cijele noći i dana.
Smiju se, šale, miluju i ljube Goli, da tijelom što slađe se sljube.
Kroz skulju vidjeh, što to dvoje mota,
I spoznah: da se boli rastjeraju,
Nema ti blaga do udobna života!
Kmet Franc Contier i Helena mu draga
Taj divni život da su okusit smjeli,
Češnjak i luk, s čeg smrdi dah ko kuga,
Prismočit ne bi crnoj kriški htjeli.
Za kašu i mlijeko sve, što kmet kiseli,
Bob šuplji ne dam, velim glatko i jasno.
Pod ružom leže i tim se hvale glasno!
Je l’ bolje to il kreveta toplota!
No kaž'te čemu pričat dugočasno?
Nema ti blaga do udobna života!
O malo ječma, zobi, crna hljeba,
Ti žive, vodu piju ljeti, zimi.
Sve ptice od tud do babilonskog neba
Uz tu me hranu dan jedan jedini
Ni jutro ne zadržaše u blizini.
Nek samo Franc Contieru radost stvara,
S Helenom kad pod lijepim glogom šara.
Je l’ dobro njima, meni briga stota.
Al’ kako bilo s radom tih ratara,
Nema ti blaga do udobna života!
Sudite, Kneze, da se mnijenja slože!
Ja velim: Nikom nek nije grehota,
Ko dijete čuh što amo pristat može:
Nema ti blaga do udobna života!
Preveli: Kukolja Božidar i Rabadan Vojmil
Dunjalučar 