Platonovo učenje o odgoju
Platonova idealna država
Državom je Platon smatrao da je to institucija koja postoji kako bi ispunila potrebe ljudi, to jest zajednice. Svi ljudi pripadaju nekoj zajednici i nisu u potpunosti nezavisni jedni od drugih. U zajednici svako treba da ima svoje obaveze, shodne sopstvenim sposobnostima. Platon je mnogo učio od svog učitelja Sokrata. Platon se od svoje dvadesete godine, pa sve do Sokrateve smrti nije odvajao od njega. Smatra se da je Platon upoznao Sokrata tako što je jednom krenuo u pozorište, i onda je vidio Sokrata da se obraća grupi mladih ljudi. Poslije toga Platon je spalio sve svoje pjesme i počeo je da slijedi Sokrata.
Platon je svog učitelja Sokrata smatrao najpravednijim čovjekom njegovog doba. Njegovu pravednost najbolje možemo uvidjeti ovdje : “Između ostalog, moga prijatelja Sokrata, već postarijeg čovjeka, koga ja bez ikakva ustezanja nazivam najpravednijim čovjekom svoga vremena, htjeli su da pošalju da sa još nekolicinom drugih uhvati jednog građanina i povede ga na gubilište, kako bi ga, bez obzira hoće li on to ili ne, umješali u svoje političke poslove. Sokrat ih nije poslušao, već je više volio da se izloži opasnosti nego da postane saučesnik u njihovim zlodjelima.”
Ovdje možemo uvidjeti koliko je Sokrat zapravo rizikovao da bi ostao pravedan. Sokrat nije zapisivao, on je pričao. Volio je da drži govore, tako je okupljao većinom mlade ljude i podučavao ih. Mnogo je koristio i ironiju,pa je jedne prilike rekao Platonu kako mu iza sebe ostavlja samo malo ironije. Imao je svoje stavove koji su bili drugačiji od stavova ljudi na vlasti. U sedmom pismu Platon navodi kako su Sokrata nepravedno optužili za velike stvari. Tako Sokrata odluče kazniti. Kazna je bila smrt. Sokrat je imao priliku da pobjegne, ali nije pobjegao. Prije smrti, dali su mu priliku da govori. On je u tom govoru opet iskoristio ironiju, i rekao im stvari koje su ih dodatno razljutile. Sokrat je morao popiti otrov, i tako je umro. Platonu je veoma teško pala Sokratova smrt. Poslije njegove smrti, Platon je odmah napustio Atinu. Onda je išao je na razna putovanja da bi učio.Jednom je odlučio otići u Južnu Italiju da ispitao mogućnosti realizovanja svojih ideja u politici i da bi bolje ispitao rad pitagorovaca. Platon je zbog svojih iluzija, ideja i mišljenja uhvaćen od strane tiranina Dionisija i bio je izveden na trg robova da bude prodat kao rob. Platon je tad imao sreće, obzirom da je tad naišao jedan njegov poznanik i otkupio ga je. Platon je ponovo bio na slobodi. Sve situacije kroz koje je Platon prošao u životu natjerale su ga da misli o idealnoj državi. Platonova idealna država je bila u potpunosti pravedna. Podijelio je ljude u tri staleža. U svakom staležu, svako je radio ono za šta je sposoban.
Treći stalež je bio najniži stalež. Tom staležu pripadali su radnici, zemljoradnici, trgovci, pastiri, stolari, kovači…Proizvođači, općenito. Oni su imali pravo na privatno vlasništvo, a proizvodili su dobra za cijelo društvo. Čak su jedan dio od proizvoda koji su pravili davali besplatno drugim staležima. Učitelji, pjesnici, muzičari, poslastičari, brijači, dadilje i mnogi drugi, državu bi činili raskošnijom i bogatijom. Drugi stalež pripadao je čuvarima države, to jest vojnicima. Čuvari države održavali su mir unutar države, čuvali su njene granice i vodili su rat. Prvi stalež predstavljali su filozofi. Platon je smatrao da jedino filozofi mogu da budu pravedni vladari države. Isto tako,smatrao je da bi u državi mogli ostati isti vladari, samo ako bi se oni obrazovali i postali filozofi. Jedino ovakva država bi bila idealna, to jest savršena država gdje bi svi bili zadovoljni i sretni.
Platonovo učenje o odgoju
Platon je smatrao da su odgoj i obrazovanje veoma bitni. Bez njih, čovjek je zao , hrđav i nepravedan, i to isto i treba da mu se čini-nepravda. Platon je imao svoju Akademiju. “Akademiju je Platon osnovao najvjerojatnije po povratku s prvog puta u Sirakuzu, valjda negdje oko 385., ili možda koju godinu kasnije. Ustanova bijaše posvećena Muzama, kojima se žrtvovalo svakoga jutra prije početka dnevnoga rada. U toj preteči svih kasnijih univerziteta i akademija uzeli su udjela, kao slušači, predavači ili tek diskutanti, mnogi od najpoznatijih „znanstvenika” tadašnje Grčke. Ο predavačkoj djelatnosti samoga Platona, koja mora da je bila izvanredno intenzivna i svestrana, znamo malo ili gotovo nimalo. Akademija je zatvorena i raspuštena od strane cara Justinijana godine 529. poslije Krista, nakon gotovo tisuću godina neprekidnoga rada.”
Ovdje uočavamo prikaz kad je akademija otvorena,kako je akademija radila, kad je zatvorena i ko ju je pohađao. “U izvjesnom smislu Akademija je bila i mislionica i vježbaonica.“ Platon je mnogo učio i mnogo putovao kako bi stekao još više znanja. Smatrao je da je obrazovanje u njegovoj idealnoj državi veoma bitno za svaki stalež. Čuvari države- da bi prepoznali prave neprijatelje države i da bi što bolje obavljali svoj posao, moraju da budu filozofski obrazovani. Prvo uče pjesništvo i muziku( od svoje 14. do 16. godine). Sva djela pjesnika koja bi mogla da ih pokvare, da u njih unesu zlo, ili čak da u njih unesu pretjeranu nježnost(obzirom da trebaju da budu hrabri), morala su biti odbačena.
Poslije idu na učenje matematike( od njihove 16. do 18. godine). Nakon toga, kreće ratna obuka(od njihove 18. do 20. godine.) Ratna obuka je veoma bitna jer oni trebaju da budu zdravi i jaki, pa se zbog toga uvodi i gimnastička obuka. Tako neće biti tromi i neće biti podloženi nekim velikim bolestima. Država provjerava sve čuvare, pa tako oni koji nisu napredovali ostaju čuvari, a oni koji su napredovali oni se dalje obrazuju kako bi postali filozofi – to jest vladari. Da bi to postali, moraju da se školuju još dugi niz godina, i kad postanu vladari moraju da postupaju pravedno, da rade sve kako bi pomogli narodu i da veliki dio svog vremena posvete filozofiji.
Platonovo učenje o duši
“Zapravo, smrt je jedna od ovih dviju stvari: ili je potpuno uništenje, tako da mrtvi više ništa ne osjećaju, ili je, kako smo čuli, [smrt] promjena i nekakva seoba duše odavde nekamo drugamo.”
Sokrat je smatrao da ako je smrt kraj, da to nije loše. Kada umremo,utonemo u čvrst san bez da sanjamo. Međutim ako je duša besmrtna, onda vjerovatno kada umremo, prelazimo u neki drugi svijet. Platon smatra kad čovjek dođe na drugi svijet da mu se tad sudi.Tvrdio je da smrt od duše odvaja sve što je čovjek posjedovao tokom života, i budu vidljive njegove vrline i mane.
“Tko premine, njega svakoga demon njegov, kojemu je on za života svoga bio pripao, uzme voditi na neko mjesto, gdje se trebaju skupiti; tu im se sudi, a onda putuju u Had s onim vodičem kojemu je naređeno povesti ih odavle onamo. (…) Staza koja vodi u Had, čini mi se, nije ni jednostavna ni jedina. Ta i ne bi trebalo vodiča, jer valjda nitko ne bi nikad zalutao da je jedan put. Ali ovako, sva je prilika, ima sila raskršća i stranputica.”
Drugi svijet je svijet u kojoj bogovi sude duši. Zapravo u smrti, čovjek ostaje sam. “Cjelokupni Platonov nazor ο duši kulminira s jedne strane kasnim izvodima ο biti duše kao počelu gibanja iz sebe sama, \Fedru te osobito u Zakonima, a s druge u mitski izloženom nauku ο konstituciji, ο sustavljanju duše svijeta, u Timeju. Obasita nauka i danas još nedovoljno protumačena, razjašnjena i interpretativno produktivno prisvojena.” Platon je u svom djelu Država dušu podijelio na tri dijela:
a) razumni dio
b) voljni dio
c) požudni dio.
U razumni dio spada zapravo prvi stalež,a to su filozofi, to jest vladari. Oni treba da budu mudri, treba da budu odgojeni i obrazovani. I najvažnije, da bi idealno vladali, trebaju da budu pravedni. Ne bi trebali imati mane. Obzirom da su pravedni, uvijek će pravilno odlučiti. U voljni dio spada drugi stalež-čuvari države(vojnici). Vojnici treba da budu obrazovani, hrabri, ustrajni i zdravi. Ne bi trebali biti tromi. Trebaju da budu jači od ostalih ali ne smiju da zloupotrijebe to protiv ostalih sugrađana, nego da ih čuvaju i budu prijateljski nastrojeni prema njima. U požudni dio spada treći(najniži) stalež-proizvođači(trgovci, pastiri, stolari itd.) koji su radili za dobro cijelog društva, imali su pravo na svoju porodicu i privatno vlasništvo.
Autorica: Merjema Fejzić
Upute na tekst:
Željko Škuljević, Filozofski podsjetnik.
Vladimir Filipović, Filozofijski rječnik.
Damir Barbarić, Grčka filozofija.
Platon, Država.
Bilješka o autorici:
Merjema Fejzić, rođena je u Zenici 2002. godine. Živi u Kaknju. Višestruka je Državna prvakinja BiH u taekwondou i član je Taekwondo reprezentacije BiH. Nakon završene Srednje tekničke škole “Kemal Kapetanović” u Kaknju, upisala je Filozofski fakultet u Zenici, Odsjek za razrednu nastavu.
Dunjalučar 