Gaj Valerije Katul (oko 84-54. pr.n.e.) pripadao je krugu rimskih liričara tzv. neoterika, kojima su uzor bili aleksandrijski pjesnici što su odveć njegovali formu stiha i pjesme. U zbirci od 116 pjesama, epigrama i elegija, najvrednije su one manje lirske pjesme, koje pjevaju o prijateljstvu i ljubavi. Ima ih i satiričnih. Pisao je i političke epigrame uperene protiv Cezara. Prvi je rimski pjesnik koji unosi intimnije životne probleme u liriku.
Lezbiji
Onaj mi izgleda bogovima sličan,
ili još više neg oni uzveličan, tko sučelice sjedeć, neprestano tebe
sluša i gleda
smiješak tvoj mili, što mi bijednom, evo
ote sva čuvstva, jer čim spazih tebe,
Lezbijo, cijelog obuze me tvoja čarobna moć.
Riječ mi se koči, tijelom posljednji mi
prosrhnu trzaj, u sluhu mi srce potmulo tuče, naglo na oči mi ruši se noć.
Prijevod: Nikola Šop
Zdravo, djevojko
Zdravo, djevojko, ne baš malog nosa bez lijepih nogu, bez očiju crnih,
bez tankih prsta i bez finih usta,
a ni jezik ti nije mnogo otmjen, ti, ljubavnice propalog Forminca.
O tebi ova provincija pričakako si lijepa i kako si zgodna? Lezbiju moju oni s tobom mjere?
O kakvo glupo, neukusno doba!
Prevod: Miličević Nikola
Poslušajmo proljeće
Već nam blage dane nudi proljeće,
lahori slatki već su proljetne stišali oluje.
Katule,
napustimo frigijske livade i plodna polja tople Nikije,
poletimo u slavne gradove Azije!
Već tvoje srce nestrpljivo drhti
i za lutanjem čezne,
dok stopala tvoja s radosnom čežnjom
u sebi novu osjećaju snagu.
Prijatelji moji, drago društvance moje,
ostajte mi zdravo!
Krenimo zajedno s ognjišta naših,
da bismo stigli tako daleko! Odvojeno do cilja –
dovode nas razni putevi.
Prevod: Smerdel Ton
Dunjalučar 