David Nicholls – Slatka tuga
Britanski pisac David Nicholls, autor nagrađivanog bestselera “Jedan dan”, 2019. godine objavlju e roman “Slatka tuga” i time odaje počast coming of age žanru pomoću kojeg propituje prirodu sjećanja, sazrijevanja i razumijevanja ljubavi. “Slatka tuga” je istovremeno nevjerovatno šaljiva i tužna priča koja, upravo kroz spoj sjetnog i vedrog osjećanja, naglašava i u prvi plan stavlja melanholiju kao stanje koje je teško definirati, a koje književnost može »uhvatiti i prikazati.
Roman počinje citatom Williama Maxwella iz djela “Doviđenja, vidimo se sutra”, gdje autor postavlja pitanje – šta je to zapravo sjećanje?, naglašavajući pri tome njegovu kompleksnost, kontradiktornosti, stalno sukobljavanje želja i osjećaja, što ne može izroditi jednu pravu liniju koja ima svoj početak, sredinu i kraj. Sjećanje je poput pripovijedanja koje ne prestaje, nepouzdano je i podložno promjenama: “U svakom slučaju, kad govorimo o prošlosti, kako zinemo – slažemo.”
Roman otvara poglavlje pod naslovom “Smak svijeta”, gdje se upoznajemo sa glavnim junakom Charliem Lewisom, tihim tinejdžerom koji 1997. godine završava srednju školu Odmah nakon maturantske proslave, tačno u pet do četiri, najavljen je smak svijeta, kojeg se svi plaše, ali ga istovremeno i iščekuju kao svojevrsno razrješenje dilema vezanih za život nakon srednje škole, polaganje završnog ispita, odabir fakulteta, odlazak od roditelja, pronalazak ljubavi. Već je kroz navedenu hiperbolu i opredmećenje metafore o kraju svijeta koji se podudara sa završetkom jednog od najbitnijih poglavlja u životu svakog tinejdžera, Nicholls uveo elemente komedije i ironijski otklon, isprepletene sa ozbiljnim pitanjem: šta dalje?
Na kraju poglavlja, Charlie Lewis, pripovjedač, pokazuje svoju vremensku distanciranost od događaja koje opisuje, daje nam do znanja da se prisjeća, nudi sliku samog sebe u tom važnom životnom trenutku: “Zamislite onda jednu drugu fotografiju, školsku grupnu snimku koju svi imaju, lica isuviše sitnih da se razazna ko je ko bez detaljnog zagledanja. Bez obzira je li stara pet ili pedeset godina, u srednjem redu uvijek stoji manje-više poznata figura, neko za koga se ne vežu anegdote niti vam budi ikakva sjećanja, čije ime se ne spominje ni u skandalima ni u pobjedama. Pitaš se ko bijaše ovo? To je Charlie Lewis.” Jasno nam je da pripovjedač sebe vidi kao prosječnog, ili čak ispodprosječnog mladića koji, ne samo da je nesiguran, nego je i potpuno nezainteresiran za vlastitu budućnosti, udaljava se od školskih prijatelja, ne odlazi na veliki broj finalnih ispita i prezire ideju, koju mu nameću vršnjaci, da će to biti najbolje ljeto u njegovom životu.
Njegovu svakodnevnicu obilježava razvod roditelja, odlazak majke i sestre, život sa deprimiranim ocem, loši rezultati na završnim ispitima, honorarni poslovi i besciljne vožnje biciklom. Upravo su njegove vožnje, te odmori na livadi, sa cigaretom i knjigom, prikaz melanholije koja ga obilježava – usamljen je i bez cilja. U jednom od takvih trenutaka, dok preznojen leži u travi, sa pepelom koji se nakupio u udubljenju na grudnoj kosti, u njegov život ulijeće Fran Fisher, čija pojava odiše razigranośću, nasuprot njegove uspavanosti.
Pisac se poigrava sa čitateljevim horizontom očekivanja tako što ilustruje varljivu prirodu sjećanja: u trenutku zvaničnog upoznavanja sa Fran Fisher pripovjedač navodi kako je nikada više nije vidio, pita se gdje je ona sada, dok nam na početku narednog poglavlja daje do znanja da se šalio, da se radi nje pridružio teatarskoj skupini “Pet hvati duboko”, čiji je ona član, i da zna gdje se ona sada nalazi. Ekscentrična skupina “Pet hvati duboko” radi na pripremi predstave “Romeo i Julija”, pri čemu Fran glumi Juliju, tragičnu heorinu. Time pisac u roman uvodi još jedan sloj interteksta, klasičnu priču o prvoj ljubavi koja završava tragično, a suprotstavlja joj ideju mirne i sigurne ljubavi. Pripovjedač se iz prošlosti prebacuje u sadašnjost gdje opisuje svoj ponovni susret sa Fran, kada priznaje i njoj, i sebi i čitateljima, kako nije bio sretan sve dok ona nije ušla u njegov život, čime stavlja tačku na prošlost, pa je se može i osloboditi. Dakle, iako je od tada prošlo preko dvadeset godina, Charlie se pokušava suočiti sa prošlošcu, sa tinejdžerskom ljubavi, razumjeti njenu prirodu, ostaviti je iza sebe i zakoračiti u brak, u budućnost. Slatka tuga nije samo nostalgična priča o prvoj ljubavi i 90.-im godinama prošlog vijeka, to je i priča o umjetnosti, književnosti koja prevazilazi granice vremena, sjećanja i uspomena.
Autorica: Zerina Kulović
Uptue na tekst:
David Nicholls: Slatka tuga
Knjigu možete kupiti u Buybook Shopu.
Dunjalučar 