---

Kako da ti kazem

Kako da ti kažem
Da sam od sebe pobjegao
Davno
Da sam sve što se moglo
Racionalizirati
racionalizirao i dušu zapečetio
jer nisam mogao da podnesem
da boli.
Pa sam odlučio
Da mi praznina
Bude moja
Mekka
Da se sebi vraćam
Samo kada moram
Ili kada me
Zvuk sa starog klavira
Podsjeti na to
Da još me ima
U dubinama rijeka
Ponornica
Kako da ti kažem
Da nisam za običnost
I da mi ništa nema lijepo
U priči o vremenu
Kako da ti kažem
Da volim da se osamim ponekad
I da razmišljam
U nedogled
I postavljam pitanja
Na koja znam
Da unaprijed imaju odgovor
Samo kao teza
Velikih besmislenih
filozofskih rasprava.
Kako da ti kažem
Da sam ponekad
Sam sebi mrzak
Da me mrzi
Što ni zaplakati
Ne mogu
Kad mi se plače
Kako da ti kazem
Da se užasavam običnosti
I da u svemu ubacim svoju
vibru i energiju
Raznih boja
Nekad su to tople boje
Nekad tamne
ali srcu drage
Kako da ti kažem
Da ako se prepustim
I srce otvorim
Da cu sebe dovesti
Na nulu
A tebe do indiferentnosti
i sigurnosti u mene.
Kako da ti kazem
Da sebe upoznajem
Na dnevnom nivou
I da se ne plašim smrti
Vec života u samoći
Kako da ti kažem
Da sam trista boja
I crnina
I sve u jednom
Kako da ti kažem
Da nekad levitiram
I milujem zvijezde
A da ne misliš
Da sam lud
Kako da ti kažem
Da muziku u kafani
Slušam samo radi trenutne zabave
I da mi nema ništa lijepo
U cicama i macama
Današnjeg vakta.
Kako da ti kažem
Da sam čudan
Osobenjak
koji je toliko strog prema sebi
Da zaboravi da je najljepša jutra
dočekao slušajući stari radio
Kako da ti kažem
Da me do sada dobrota nije odvela ni do zlata ni masseratia
Ali mi hrani dušu
na jednom nivou
gdje stvarno Zvijezdama milujem lice
Kako da ti to sve kažem
Reci mi…

Selma Pašagić, rođena u Sanskom Mostu 1989. godine. Julsko dijete. Završila osnovnu školu i gimnaziju u Sanskom Mostu. Medicinski fakultet završila u Sarajevu. Trenutno radi u Kantonalnoj bolnici “Dr Irfan Ljubijankić” u Bihaću, gdje i živi. Na specijalizaciji iz opće interne medicine. Povremeno prenese na papir percepciju vlastitog bitstvovanja sebe i svoje okoline.

– Ništaa posebno, a meni tako puno…

---