Prvi poznati kraljevi u Iliriji
Najstariji poznati kralj u Iliriji je Galaur, čije nam ime prenosi jedan Polienov odlomak, a koji je, navodno, vladao Taulantima potkraj VII. stoljeća, no ništa ne jamči autentičnost Polienovog odlomka, pa prema tomu ni samo postojanje toga vladara. Od enhelejskih kraljeva, koje antička predaja prikazuje kao potomke Kadma i Harmonije, nije ostalo zabilježeno niti jedno ime. Treba dakle poći u V. stoljeće kako bi se oslonilo na čvrste dokumente i našlo osobu čije postojanje ne izaziva dvojbe. Jedan atenski natpis donosi ukaz o prokseniji u korist nekog Graba, koji nije nazvan basileus, no kamen daje vrlo oštećen tekst. Ukaz što su ga izglasali vijeće i skupština Atcnjana jamačno je namijenjen tome da zahvali i nagradi dobročinitelja grada Atene i vrlo je vjerojatno da nije riječ o običnoj osobi, nego prije o osobi s velikim političkim odgovornostima, a to bi mogao biti prvi kralj Grabo, djed onoga koji se pojavljuje na druga dva natpisa iz godine 357/56, jednome u Olintu, a drugome na atenskoj akropoli.
Hiller de Gartringen predlagao je da se natpis na kojemu se prvi put spominje jedan Grabo, datira ili u vrijeme događaja u Epidamnu, dakle prije 431, ili nakon pohoda Brazide i Perdike makedonskog protiv Arabeja linkestskog godine 423. D. Lewis predlaže širi raspon, između 440. i 415. godine. Je li riječ o kralju onih Ilira koji, prema Tukididu, prelaze na Arabejevu stranu umjesto da dođu kao pojačanje Perdiki i Brazidi? To zacijelo nije nemoguće, i u tom bi se slučaju lako mogla shvatiti zahvalnost Atenjana, čiji agenti možda nisu bili nevažni u tom ilirskom preokretu. Ako je Grabo bio na čelu tih Ilira godine 423, njegovo kraljevstvo ne treba smjestiti daleko od linkestidske granice, a najbliža ilirska skupina su Dasareti.
Atena je mogla potaknuti njegovu intervenciju protiv Perdike na isti način kao što je nekoliko godina ranije podbola Sitalka da ugrozi Makedoniju. Međutim, ako listu poznatih ilirskih kraljeva vrlo vjerojatno valja otpočeti s Grabom, ne bi trebalo slijediti F. Papazoglu kad Siru želi načiniti ilirskim kraljem. Njega spominju Aristotel i Strabon. Prvi ga samo navodi zajedno s nekim Arabejem koji bi mogao biti isti onaj koji je protivnik Perdiki i Brazidi godine 424-423, ili, prema N. G. L. Hammondu, vladar mlađi barem jednu generaciju, prema redosljedu kojim ih Aristotel niže, najprije Siru, a potom Arabeja.
Strabon određuje genealogiju majke Filipa II. prema sljedećoj skici:
Iz skice se dobro vidi da je brak Aminte III. savez dviju država, argeadske Makedonije i Linkestide, kojoj je Sira bio kralj ili regent, nakon osnivača dinastije Arabeja, koji je bio bakijadskog podrijetla. Vrlo je moguće da je Sirin pratitelj, u Aristotelovom tekstu, koji se smješta u Arhelajevu vladavinu, dakle poslije 413. godine, bio neki drugi Arabej. No kako zapaža Hammond, Arabejeva se kći udala za princa iz vlastite obitelji, što je omogućilo Euridiki da Aminti III. doncse u miraz Linkestidu koja se onda mogla ujediniti s donjom Makedonijom. Da je Sira bio ilirski, elimiotski ili orestski vladar, njegova kći Euridika ne bi mogla donijeti svojemu mužu ništa što se ticalo Linkestide.
Argument F. Papazoglu upire se o nadimak Euridike koju nazivaju Ilirkom i Barbarkom. Hammond ne drži mnogo do toga, procjenjujući da se može raditi o ocjenjivanju Filipa II. kojega se želi učiniti sinom Ilirke, dakle barbarke. Takvi su argumenti odgovarali Demostenu i njegovom auditoriju. Je li Teopomp bio izvorom nadimaka zbog kojega je Sira postao Ilirom? To sugerira N. G. L. Hammond, ali to nije moguće dokazati. Drugo objašnjenje tih nadimaka kod Plutarha i onih koji su njega slijedili moglo bi proizlaziti iz toga što su pomiješane Euridika, majka Filipa II, i Audata – Euridika, supruga kojom se Filip II. vjenčao 359. godine i koja je doista bila Ilirka.
Izvor: Cabanes Pierre, Iliri od Bardileja do Gencija.
Dunjalučar 