Pjesnici III stoljeća i stariji analisti
Sve te podatke iskoristili su rimski pisci koji su obratili svoju pozornost na proučavanje historijske prošlosti Rima. Prvi je Kampanac Gnej Nevije (274.-206.pr.K.) opisao u stihovima Prvi punski rat, u kome je i sam sudjelovao.U uvodu svog djela Nevije je dao kratke podatke u postanku Rima. Nešto kasnije pisao je pjesnik Kvint Enije (239.-169.), koji je u heksametru izložio rimsku prošlost. Enijevi “Ljetopisi” započinjali su Enejom i dopirali do pjesnikova vremena. Njegove “Ljetopise”, prožete patriotizmom, Rimljani su visoko cijenili.
Spjevovi Nevija i Enija nisu nam sačuvani. Sačuvani su samo fragmenti kod kasnijih pisaca. Prvo prozno djelo posvećeno rimskoj prošlosti napisao je na grčkom jeziku rimski aristokrat, konzular i pontifik Kvint Fabije Piktor ( kraj III. st. pr.K.). Njegovo djelo nazivano je “Ljetopisi”, jer je u njemu bio usvojen red izlaganja događaja po godinama. Povijest Fabija Piktora počinjala je sa pričom o pojavi Eneje u Italiji, a završavala sa izlaganjem tijeka događaja Drugoga punskog rata.
Fabije Piktor dobro je poznavao grčke izvore, a obratio je veliku pažnju i na latinske izvore. On je iz fastâ uzeo godine upravljanja konzula i po njima izlagao događaje. Mnogo štošta uzeo je iz još neobjavljenih ljetopisa pontifikâ. Fabije Piktor udario je temelje rimskoj analistici. Sam on i njegovi neposredni nastavljači obično se nazivaju starijim analistima. Njihova djela bila su namijenjena uskom krugu Helena koji su se zanimali za rimsku prošlost i rimskih državnika koji su znali grčki jezik. Djela starijih analista temeljila su se na proučavanju neposrednih izvora i odlikovala se vjerodostojnošću u pogledu događaja koji su im bili bliski po vremenu; kod opisivanja pak daleke prošlosti oni su u svoja djela unosili legendarni materijal koji su crpli iz djela grčkih pisaca i usmenog kazivanja.
Kod ovog posljednjeg veliku ulogu igrali su takozvani etiološki mitovi, koji su stvarni radi objašnjenja nerazumljivih starih naziva, običaja i građevina ( npr. legende o Romulu postale su, očigledno, da bi se objasnila riječ Rim). Grčka povijesna djela utjecala su na obrađivanje ovih ili onih povijesnih izvješća, i neki događaji iz rimske povijesti izlagani su po analogiji sa epizodama iz grčke povijesti (potpuno je moguće da je priča o desetogodišnjoj borbi sa etruščanski gradom Vejom nastala po analogiji sa desetogodišnjom opsadom Troje). Stariji analisti dosljedno su provodili rimsko gledište. Uspjesi Rimljana su preuveličavani, a njihovi neuspjesi su umanjivani. Rimu je gotovo od samog njegovog postanka pripisivan onaj politički značaj koji je imao u III. st. pr. K. Dakle, pjesnici i stariji analisti sistematizirali su i zapisali razne podatke o rimskoj prošlosti.
U njihovom kazivanju ima pored istinitih izvještaja i dosta legendarnog i izmišljenog. Od njihovih djela sačuvani su nam samo neznatni fragmenti. Jedan od posljednjih pisaca koji spadaju u starije analistie bio je Marko Porcije Katon Stariji (234.-149. pr. K.). On je prvi izložio rimsku povijest u latinskoj prozi ( prije njega analisti su pisali na grčkom jeziku). Katonovi “Počeci” ( Origines ) izlagali su povijest Rima od njegovog osnivanja. Za razliku od svojih prethodnika, Katon nije govorio samo o Rimu, nego i o drugim italskim gradovima. Katonovo povijesno djelo nije sačuvano; do nas je u cijelosti došla jedino njegova rasprava “O poljoprivredi”, koja ima veliku važnost za proučavanje rimske agrarne povijesti.
Izvor: N. A. Maškin, Povijest Starog Rima.
Dunjalučar 