Aristotelova (meta)fizika – kratki presjek učenja

Aristotel, 384. god. pr. n. e. – 322. god. pr. n. e.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Aristotelova (meta)fizika – kratki presjek učenja

U ovom radu autor teksta se na osnovu izvora osvrće na Aristotelovu metafiziku, fiziku, uz osnovna učenja na etiku i politiku. Aristotel, jedan od najznačajnih i najuticajnijih filozofa u povijesti filozofije, rođen je 384. god. p.n.e. a umro je 322. god. p.n.e. u Stagiri. Otac mu je obiteljski liječnik makodonskog kralja. Sa osamnaest godina preselio se u Atenu, te je tu postao učenik Platonov. Akademiju je pohađao jedno 10 godina, sve do Platonove smrti.

Njegov najpoznatiji učenik je bio Aleksandar Veliki, kojega je otac Filip poslao na školovanje. Aristotel  je  osnovao svoju školu, i njegovi sljedbenici su se zvali peripatetičari (oni koji hodaju, jer su tijekom Aristotelovih predavanja često šetali vrtovima). Svoj doprinos je ostavio u filozofiji, znanosti, i gramatici; zato se i zove ocem znanosti i logike. Njegova istraživanja su uključivala brojne oblasti; od sakupljanja biljaka, pisanje i istraživanje o životinjama. Baveći se znanošću i filozofijiom Aristotel piše brojna djela (knjige), također on  je jedan od velikih sistematičara u povijesti.



Njegova djela su na sistematičan način se razlikovala od Platonovog načina pisanja; dominantna je ta strana logosa za razliku od mythosa. Metafizika, Fizika, Nikomahova etika, Organon, O pjesničkoj umjetnosti, Politika su samo neka od najznačajnih djela u kojima Aristotel izlaže svoja učenja. Svi ljudi teže znanju po naravi. Tako započinje Aristotelova Metafizika, čak i oni koji ne žele znanje opet ga dobijaju. Razlog k tome jesu osjetila kako on navodi. Čovjek kao takav bez osjetila ne može funkcionirati, ona su prvi korak ka znanju. S pomoću znanja se dolazi do istine, pa i samog usavršavanja u praksi onoga što djelujemo. Naš razum posjeduje sposobnosti prepoznavanja onoga što jeste; on posjeduje deset kategorija i s pomoću njih funkcionira. Te kategorije su : supstancija/esencija, kvantitet, kvalitet, relacija, mjesto, vrijeme, položaj, posjedovanje/imanje, djelovanje, i trpljenje.

Na primjeru se može pojasniti ovako; supstancija/esencija neka bude lopta, kvantitet je dužina prečnika te lopte, kvalitet je boja (bijela npr.), relacija bi bila da li je veća ili manja u odnosu na neki predmet, mjesto je gdje se ona nalazi (na tlu npr.), vrijeme – trenutno se nalazi na tlu, položaj – smještena je tu ( da li se miruje ili ne), posjedovanje je pripadnost tog predmeta subjektu, djelovanje – kreće se kada ju udarimo, trpljenje je to da ona biva udarena i trpi tu radnju što je izvršena na njoj. Ono što nazivamo imenom bi bila supstancija/esencija, dok onošto je označeno pridjevom ili klasnom imenicom npr. „čovjek“ ili „čovječanski“ ili „mačka“ nazivamo općim pojmom. Razlog k tome što Aristotel navodi jeste kritika Platonovog učenja o općim pojmovima.

On navodi primjer „trećeg čovjeka“; ako je čovjek čovjek jer liči na idealnog čovjeka onda bi morao postojati još jedan idealniji čovjek koji bi bio sličan individualnom čovjeku (običnim ljudima) i idealnom čovjeku. Sljedeće učenje se tiče forme i tvari (materije); primjer bi bio mermerna statua, kako Aristotel navodi. Ono od čega je statua (od mermera) bi bila tvar (materija), dok ono kako ona izgleda bi bila njena forma. Stvar mora biti ograničena, a granice čine njenu formu. Ono što je samo čista forma za Aristotela jeste Misao o mišljenju, uzima se kao pojam Bog. Misao je ta uzvišena, ali kao pokretačka snaga ona je i čista, bez ičega u sebi kao takvog. To nije samo nepokretni pokretač, jer kako Aristotel kaže njih ima više, Misao o mišljenju je najuzvišenija i najčišća, te je ona ta koja pokreće ovaj čitav kosmos.

Filozofiju dijeli na teorijsku, praktičnu, i poetičnu. Filozofija jeste sama znanost, i ona se bavi raznim pitanjima; zato ju je Aristotel podijelio, te za svaku od tih podijela on dijeli dalje filozofiju na druge discipline. Teorijska se dijeli na fiziku, matematiku i prvu filozofiju (teologiku). Praktičnu dijeli na etiku, ekonomiju i politiku. Poetičnu dijeli na gramatiku, retoriku i sve vrste tehničkog umijeća. Kako je podijelio filozfiju, tako dijeli i načine spoznaje koji su u odnosu sa podjelom filozofije. Znanost (znanje), umnost, razboritost, umijeće pripadaju u tim podijelama, ali pojam uzroka pripada u svakom dijelu podjele. Ispitivanje uzroka je bitno za razumijevanje samih stvari.

Aristotel navodi četiri vrste uzroka, a to su : materijalni, formalni, eficijentni i finalni uzrok. Ako uzmemo primjer vrč onda to možemo pojasniti ovako: materijalni uzrok vrča jeste ta glina od čega je spravljena, formalni jeste suština koja će se stvoriti, eficijentni je tvorački uzrok (ko ga je napravio), a finalni jeste namjena (npr. da bi se držalo vino u njega).  Djela Fizika i O nebu su najuticajnija djela u fizici bila sve do Galileja. Physis nema točno značenje, ali najbliže što bismo danas mogli prevesti taj termin jeste priroda. Značenja physisa su bila rast, razvoj; priroda stvari je zapravo njena svrha. Prorda žira bi bila da izraste u hrast. Princip stvari i živih bića jeste kretanje; te je priroda ta koja uzrokuje kretanje ili mirovanje. Aristotelov doprinos jeste bio u izučavanje same prirode, i ako bismo pojmove i poimanja tadašnjih grka uzeli u obzir, onda bismo vidjeli da je Aristotel bio upravu. No međutim daljim razvojem znanosti odmakli smo se od Aristotela značajno. Kao i u logici što se više odmičemo od Aristotela pravimo veći pomak.  Pored znanstvenog dijela treba se osvrnuti na političko i etičko učenje.

Čovjek je određen kao politička životinja (zoon politikon). Onaj ko ne može da živi među ljudima ili je Bog ili životinja, kako kaže Aristotel. Nikomahova etika nam pokazuje i tipove vladavina, njihove prednosti i mane koje se i danas mogu očitovati u politici. Sama karakteristika i svrha čovjeka jeste da učini svoj život oblikovanim. Ko se vodi osjetilima, i tim načinom života nije drugačiji ništa od životinje. Čovjek ima karakteristike koje ga određuju; on je društveno biće, posjeduje um i govor, razlikuje dobro od lošeg. Nesumnjivo je da je Aristotel jedan od najznačajnijih filozofa kojeg je povijest mogla izroditi. Njegov doprinos u istraživanju i otvaranju puteva omogućio nam je dalji razvoj filozofije i znanosti. On nas uči kako biti racionalan, i kako sistematično izučavati stvari u svim disciplinama. Njegov uticaj se ogledao i u kršćanskoj teologiji. Značaj ovog filozofa primjeti se sve do danas. Genij ovakve ličnosti pokazuje nam sposobnost i radoznalost samog ljudskog bića za spoznaju nečega van nas samih.


Autor: Sanel Delić

Upute na tekst:

Aristotel; Metafizika.
Aristotel; Nikomahova Etika.
Aristotel; Politika.
Bertrand Rasel; Historija zapadne filozofije.
Vilhem Vindelband; Istorija filozofije.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Bilješka o autoru:

Sanel Delić, rođen 1993. godine, živi u Brčkom gdje je završio srednju školu Gimnazija Vaso Pelagić – opći smjer. Nakon mature upisuje Filozofski fakultet u Tuzli odsjek filozofija-sociologija. Odbranu diplomskog studija brani na temu Božiji atributi: jedinstvenosti, trojedinosti i imanencije iz predmeta Srednjovjekovna filozofija. Učestvovao je u simpozijumima na Filozoskom faklutetu na temu  svojih radova: Descartesova filozofija cogita ; Ničeova estetika i etika; i na knjigu Šta je etika od prof. Arne Johan Vetlesena.


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png