Ilirska kraljica Teuta
Predstava kraljice Teute između historijskih izvora i narodne predaje
Kroz historiju poznata su imena mnogih uspješnih i velikih kraljeva. Međutim, kada je riječ o kraljicama može se reći da su se one počele isticati tek od srednjeg vijeka. U ranijim periodima ističe se tek nekolicina značajnih žena vladarica, jedna od njih jeste regentkinja Teuta koja je bila de facto vladar u Ilirskoj državi. Kao takva, njen lik i djelo je popularno i u današnjici i na osnovu toga napisana je nekolicina historijskih radova o njoj te je ispričan veliki broj priča o istoj. Kako to narodna predaja i historijski izvori percipiraju njenu ličnost? Da li se može dokučiti lik kraljice Teute kroz istinitost i imaginarnost?
John Wilkes smatra da je kraljičino ime Teuta od velikog značaja i da je iz istog proizašla izvedenica riječi „Teutana“ što znači kraljica. Sa druge strane kod Kelta i Germana imenica „teuta“ je izvorno označavala pojam naroda. Njena moć u Ilirskoj državi se posebno očituje u u ilirskom pohodu na Epir u kojem je kraljica, iako ne fizički prisutna, ipak naređivala vrhovnom zapovjedniku Skerdilaidi. Smatra se da je Skerdilaida bio član kraljevske porodice, možda čak brat ili nećak kralja Agrona. Kraljičinoj naredbi svjedoči činjenica da je ona naredila da se okonča sukob sa Epirom i njegovim saveznicima, što je zapovjednik poslušao i nedugo nakon toga zaključeno je primirje. To je jedna od anegodota koja se vezuje za kraljicu Teutu. Međutim postavlja se pitanje; ko je ona zapravo bila?
Teuta je bila druga supruga ilirskog kralja Agrona koji je umro, kako se navodi u predajama, od pretjeranog uživanja u alkoholu nakon što su Iliri odnijeli pobjedu nad Etolcima u Arkadiji. Njegova smrt se datira u jesen 231. godine p.n.e. Nakon očeve smrti na prijestol je došao njegov sin Pines čija je majka bila prva Agronova supruga Triteuta. Međutim, Pines je bio maloljetan te je na tron došla kraljica Teuta kao Pinesov regent. Regent je namjesnik, osoba koja vlada umjesto odabranog vladara najčešće radi njegove maloljetnosti. Navodi se da je Teuta odmah pri dolasku na vlast pustila ilirske gusare da pljačkaju obale Elide i Mesenije. Jednom prilikom su ilirski gusari svratili u haonski grad Foinike gdje su zatekli posadu od 800 galskih plaćenika koje su postavili Epirani. Iliri su podmitili Gale tako je grad Foinike, već u prvom napadu pao u ruke Ilira. Na taj način je došlo do prethodno spomenutog sukoba sa Epiranima do čije bitke nije došlo, jer ga je, kako je prethodno spomenuto, utušila kraljica Teuta svojom naredbom. Nedugo nakon toga, pretpostavlja se 230. godine p.n.e. započeo je prvi ilirski rat. Kraljica Teuta je zaista značajna ličnost tog sukoba, međutim ne fokusirajući se na sam sukob zanimljivo je vidjeti šta je sam Polibije rekao o Teuti unutar sukoba. On je optužio Teutu da je zbog svoje ženske ćudi, naredila da se poslanstvo u povratku ubije zarad jedne uvrede koju je izrekao jedan poslanik. Nepoznato je da li se to zaista desilo ali to nije jedini put kada Polibije kudi njen lik. On Teutu naziva i oholom, kratkovidnom, nerazboritom, strastvenom, naglom ali to nisu svi pridjevi kojim Polibije skrnavi izgled kraljice Teute. Pored svih tih mentalnih slabosti Polibije navodi i da je Teuta na početku svoje vladavine imala ne baš čvrstu poziciju te da je to razlog zašto se borila i sa unutarnjim netrepeljivostima.
Teuta je poznata i po svom cilju da nastavi ekspanzionističku politiku, posebnu pažnju je pridavala Issi na otoku Visu. Pojedini smatraju da je Agron prvi napao Issu a da je Teuta samo nastavila njegovim putem. Kraljica je shvatala da je rat sa Rimom zaista velik zalogaj te je pokušavala izgladiti te odnose međutim bezuspješno. Nakon što je njen mir odbijen 229.g.p.n.e. ona je hrabro pokrenula vojnu operaciju napadom na Epidamno. Nažalost, sukob sa Rimljanima je eskalirao, a kraljica Teuta, vojnički nedorasla da zaustavi rimske vojne tribune, odlučila se povući. U proljeće 228.g.p.n.e. Teutini poslanici su sa Rimom zaključili mirovni ugovor koji je bio dosta nepovoljan za Ilire. Teuta je tada morala abdicirati u korist maloljetnog Pinesa.
Sa druge strane pored historijskih izvora kao i historičarske percepcije postoje i narodne predaje koje se o Teuti pripovijedaju čak i danas. O njoj se jako često govori suprotno od onog negativnog što je navodio Polibije. Kroz narodni diskurs ona je poprimila izgled kraljice nevjerovatne ljepote koja je bila kći liječnice iz Narone. Narodne priče navode da je Agron bio bolestan te je došao kod Teutine majke. Međutim vidjevši njenu lijepu kćerku Teutu odmah se zaljubio, dok drugi smatraju da je ona bila ustvari njegova kćerka koju je on oženio. Jako često mnogi građani pojedinih gradova govore o Teutinim stoličenjima u raznoraznim gradovima poput: Dola na Hvaru, Jezera kod Jajca, Risnu u bokokotorskom zaljevu te drugim. Kada je riječ o bosanskohercegovačkom Jezeru koje se nalazi između Mrkonjić Grada i Jajca, u njemu jako često se smješta Teutina rezidencija. Postoje predaje da je Teuta naredila da se u Jezeru, gdje je ona odmarala i obavljala kraljevske dužnosti, iskopa još jedno korito Plive te da je tako nastao otok ili ada. U Crnoj Gori mnoge predaje kraljici Teuti pripisuju osobine svetice te je poznata priča o takozvanoj Teutinoj pećini odakle izvire Sopot – vrelo koje se javlja dva puta godišnje. Prema narodnom pripovijedanju taj potok je nastao od suza koje je isplakala gledajući kako Rimljani osvajaju njeno kraljevstvo. Čak pojedini smatraju da je uznesena sa te stijene na nebo.
Iako postoji veliki broj narodnih predaja koje glorifikuju lik kraljice Teute, postoje i oni koji nisu oprostili njen takozvani kukavičluk te joj se zamjera činjenica što nije spasila svog muža od smrti. Međutim, kroz narodne predaje suprotno Polibijevim opisima za Teutu se govori da je bila mnogo lijepa, hrabra kao lav i mudra kao zmija. Predaje prenose da je imala muško srce u ženskim plećima a kao dokaz tome uzimaju bitke koje je vodila. Teuta je poprimila simbol ženske odvažnosti i mudrosti te fatalnosti za muškarce. Poznato je da su čak i ribari smatrali da će im Teuta pomoći te su je ponekad dozivali sa izrekom „Ako bude vitra, Teuto, dođi po nas“
Jasno je da su se oko kraljice kroz stoljeća ispreplele raznorazne predaje koje se pripovijedaju i u moderno doba međutim, vodeći se historijskim izvorima, jasno je da su mnoge narodne predaje dosta glorifikovale kraljičinu ličnost što je potpuno razumljivo ali uvijek je lijepo sagledati više strana.
Autorica: Lamija Keso
Upute na tekst:
Dragić Marko: Hrvatske povijesne i etiološke predaje o ilirskoj kraljici Teuti.
Mesihović Salmedin: Ilirike.
Mesihović Salmedin, Šačić Amra: Historija Ilira.
Wilkes John: Iliri.
Bilješka o autorici:
Lamija Keso, rođena 2001. godine u Bugojnu, odrasla je u susjednom Gornjem Vakufu Uskoplju gdje je završila osnovno i srednje školovanje. Kroz tinejdžerske godine je pronašla svoju ljubav u knjigama, historiji, fotografisanju. Svoju prvu samostalnu fotografsku izložbu je imala 2019. godine. Pored toga od tada se bavila aktivizmom i društveno korisnim radom – ka čemu nastoji sve do dan danas. Zanimljivo je pomenuti i njenu ljubav prema muzici koja je krenula od ranih godina kada je počela svirati klavir. Nakon završene gimnazije, preselila se u Sarajevo. Trenutno studira na Filozofskom fakultetu, Odsjek za historiju – prvi ciklus. Zasigurno ju je tu dovelo veliko interesovanje prije svega prema srednjovjekovnoj Bosni i srednjem vijeku, pa nakon toga antici i drugim historijskim periodima i procesima.
Dunjalučar 