Heraklit i Leonardo da Vinci na obali rijeke
Leonardo da Vinci ( 1452 – 1519) je poznat kao renesansni slikar i najpoznatije slike su mu Mona Liza i Posljednja večera. No, Da Vinci je zapravo bio polimat – osoba sa znanjima i vještinama razvijen u većem broju područja. Tokom života se bavio različitim naukama i umjetnostima, a u novije vrijeme popularni postaju i njegovi izumi, odnosno njihovi nacrti . Zbog igrice Assassin's Creed: Brotherhood popularne postale ratne mašine među kojima se nalaze nacrti za rani oblik mašinske puške i tenk. Također se bavio i pisanjem.
Njegov Traktat o slikarstvu se povremeno pojavi i na nekom od štandova na Sarajevskom salonu knjige. Njegova naučna pisanja su sadržana u Codexu Leicester čiji je trenutni vlasnik Bill Gatesa, a razni zapisi i crteži su sačuvani u Codexu Atlanticusu koji je sastavio milanski kipar Pompeo Leoni (oko 1509 – 1590) . Iz tih zapisa u Codexu Atlanticusu su izdvajaju Da Vincijeva proročanstva i aforizmi.
Da Vincijeva proročanstva nisu napisana sa namjerom da budu proricanje budućnosti. To se lako može zaključiti iz forme kako su napisana. Deklarativnim i jezivim tonom je opisano nešto što zvuči katastrofalno, a odmah nakon toga Da Vinci je objasnio šta je time želio poručiti. Tako je proces nastajanja oblika opisao kao da će morska voda prešišati najviše vrhove planine i kasnije se vratiti na boravišta ljudi. Napisana rečenica je tačna jer kretanje vode u prirodi nam govori da isparavanjem vode (sa površine jezera, mora i rijeka) ona u obliku vodene pare se okuplja i formira oblake koji lebde iznad vrhova planina, te kao kiša se ta ista voda vraća na zemlju. O vodi je Da Vinci pisao i kad je pisao o fosilima morskih životinja pronađenimna planinama i dao svoje mišljenje da je tlo planina nekada činilo dno mora, tj. da su planine nastale uzdizanjem tla, te pisao o tome (Ne moraju geniji uvijek biti u svemu upravu) kako je površina Mjeseca potopljena vodom. Također Leonardo je tvorac jedne misli koja glasi: Voda rijeke koju dodirneš je posljednja od one koja odlazi i prva od one koja dolazi. Tako je i sa sadašnjim vremenom.
Jedna druga misao o čovjeku i rijeci se pripisuje starohelenskom misliocu Heraklitu (oko 535 – oko 475. godine stare ere). Ona glasi: Ne može se dvaputa stupiti u istu rijeku jer pritiču nove i nove vode. Postoji i verzija te misli u kojoj se naglašava da ni čovjek koji stupa drugi put u rijeku nije više isti onaj čovjek koji je prvi put stupio jer se i čovjek u međuvremenu promijenio. Najpoznatija Heraklitova misao je Panta rhei (sve teče) koja kratko i jasno kaže da je u svijetu promjena ono jedino što je stalno i da su promjene i privremenost ono što se uvijek može očekivati.
Petar Preradović je tu misao preveo Stalna na tom svijetu samo mijena jest. Heraklit se zvao Mračnim zbog teškoće tumačenja onoga što je preostalo od njegovih zapisa i misli, te se uvijek mora naglašavati kako Heraklitove misli su uvijek u opasnosti da zapravo ne budu njegove već da njima ljudi dodaju svoje misli. To je na neku ruku i smisao takvih rečeničkih konstrukcija kakva su proročanstva, misli, aforizmi i stihovi. One kao rijeka usput pokupe i ponesu šta ima se pronađe u vodama i u koritu.
Heraklit je poznat i po alegoriji Ognja ili Vatre, ali da zaključimo ovaj kratki tekst ne treba nam nešto zbog čega bi naša rijeka mogla ispariti. Rijeka kao simbol predstavlja tok vremena, ali i kratkotrajnu privremenost koja je ipak dugotrajnija od kratkotrajne privremenosti ljudskog pojedinačnog života (ali kao i što važi za svaki simbol, čitalac može van autorovih riječi istih simbol nadgraditi i proširiti). Sve rijeke uvijek teku ka jednom jedinom smjeru – nizbrdo. Tok rijeke bio on usmjeren ka sjeveru, istoku, zapadu ili jugu će uvijek, pokoravajući se gravitacionoj sili, teći ka dolje.
Zbog toga su neki čitaoci možda bili zbunjeni okolnošću da je Gornji Egipat južno od Donjeg Egipta jer na geografskoj karti to izgleda kao nelogičnost, ali imajući na umu da rijeka Nil teče od juga ka sjeveru, to postaje logičnost. Heraklit nas je naučio o privremenosti stanja, ali Leonardo da Vinci nas je svojom misli podsjetio na aktivniju ulogu pojedinca u protoku svega. Kad pojedinac stavi ruku u rijeku, on može one vode koje odlaze ispratiti, a one vode koje dolaze dočekati. One nepoželjene vode može pustiti da dalje oteku, a one poželjne može pokušati duže u svom zahvatu zadržati, ali i one kad-tad moraju prateći tok rijeke, oteći dalje do nekog nepoznatog ušća.
Autor: Luka Bošković
Upute na tekst:
Leonardo da Vinci, Prophecies.
Heraklit, O prirodi.
Bilješka o autoru:
Luka Bošković je rođen 1997. godine u Sarajevu gdje je završio Treću gimnaziju. Studira dvopredmetno komparativnu književnost i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je i predsjednik Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta od 2019. godine. Njegove pjesme su izašle u međunarodnoj zbirci mladih autora Perom ispisujem dušu 3 u izdanju Kulture Snova, Zagreb i u almanahu Planeta poezije, Sarajevo. Dopisnik je web magazina Dunjalučara gdje povremeno objavljuje poglavlja romana Tanat, eseje i priče, kao i dopisnik online magazina Fenomenalno gdje objavljuje kratke tekstove o dijelovima i ljudima iz prošlosti . Objavljuje poeziju na svojoj FB stranici Lux Nocis-poezija i do sada ima napisanih i na FB stranici objavljenih preko 200 pjesama. Član je Mense BiH.
Dunjalučar 